bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Knjiga poezije Ivana Sivrića

"Poslije Mnemozine": Svojevrsna odiseja kroz svu povijest ljudskog roda

Ivan Sivrć autor je više knjiga i suautor i priređivač mnogih tiskovnih izdanja. Pred nama je najnovije autorovo književno djelo "Poslije Mnemozine".

Književnik Ivan Sivrić objavio je knjigu poezije znakovitog, ali i zahtijevnog naslova “Poslije Mnemozine”.

"U spomenutoj knjizi susrećemo pjesme koje su nastajale od 1972. do 2022. u Sarajevu, Krehinu Gradcu, Vrgorcu, Gabeli, na Mostarskom blatu, u Lištici, Splitu, Mostaru i Zagrebu", piše u svome osvrtu za Večernji list pjesnik Pero Pavlović.

Napominje kako je ova knjiga "svojevrsna odiseja kroza svu povijest ljudskog roda. Susrećemo se s izvrsnom poezijom, a podlogu joj čine filozofija, teologija, mitologija, numerologija, kozmologija, sve do suvremenih prirodnih i društvenih disciplina".

Podsjeća kako je sve je u znaku broja četiri.

"Bog je stvorio čovjeka i smjestio ga u zemaljski raj, Eden. Četiri su rijeke koje izviru u raju: Eufrat, Tigris, Fison i Gihon. Sve je bilo u savršenom redu dok čovjek nije kušao ‘'zabranjeno voće'. Onda su stvari krenule nepredviđenim tijekom".

Međutim, podsjeća istodobno i da je "čovjeku dana druga prilika za spasenje i za to potrebna sredstva. Od tada čovjek putuje prema ‘’blaženu času’’ ili ide u propast. Svijet gledamo kao zemlju, vodu, zrak i vatru koji rese svojstva: suho, mokro, hladno i vruće. Četiri su mjere prostora: dužina, širina, visina i dubina, a četiri obujma vremena: prošlost, sadašnjost, budućnost i vječnost".

"U uvodnom ciklusu pjesama “Zemlja” miješaju se mit i stvarnost. Treba dobro otvoriti oči i upregnuti razum te naći granicu između mita i stvarnosti. Da, od elemenata zemlje i okoliša (materia prima) Bog je stvorio čovjeka. A kada je čovjek postao čovjekom? Tek kada mu je Stvoritelj udahnuo besmrtnu dušu", ističe Pavlović u svom osvrtu i dodaje kako se pjesnik obraća i Mnemozini, majci svih muza.

Mnemozina je i rijeka u Hadu i kada bi duše pokojnika pile tu vodu, ništa ne bi zaboravljale.

Pavlović podsjeća kako je ljubav "pokretačka sila koja stvara i održava svijet".

"Ljubav pisana velikim i malim slovom. Pjesme su pune radosti i života, pisane visokim pjesničkim stilom. Dok je ljubavi, treba se maknuti od zla i zato: 'Ni u gori/ O zlu ne govori/ Ni sad/ Ni tad/ I nikad. // Ni u gori/ O zlu ne govori/ Gdje god si ti/ Tu su još tri'."

OPŠIRNIJE

comment icon
svi komentari (0)
POVEZANO