Zahvaljujući razvoju medicine duševne bolesti mogu se precizno dijagnosticirati, a u slučaju mnogih od njih (naročito u akutnom stanju) mnogo se može pacijentu pomoći. Čak i neke teške duševne bolesti mogu se liječiti, važno je samo početi na vrijeme, a u tom procesu važna je uloga obitelji.
''Ne mogu se sve duševne bolesti izliječiti, ali mnoge mogu. U slučaju teške duševne bolesti kakva je shizofrenija, oko dvije trećine oboljelih provede život s relativno malo smetnji ako su liječeni na vrijeme, a jedna trećina ostaje u stalnom liječenju. Međutim, tako je u slučaju i drugih teških oboljenja. Prognoza za liječenje mnogih duševnih bolesti mnogo je bolja nego je to ranije bila'', smatra svjetski stručnjak iz oblasti mentalnog zdravlja prof. dr. Norman Sartorius iz Švicarske.
U razgovoru za Fenu prof. Sartorius kaže da je depresija jedna od najčešćih duševnih bolesti, a karakterizira je gubitak osjećaja veselja za sve što je čovjeka ranije radovalo.
Za takvo stanje nije uvijek potreban izravan povod jer ima ljudi koji žive u teškim uvjetima a nemaju "problema", a istovremeno i onih koji naizgled imaju sve i mnogo problema.
''U slučaju depresije sve gubi značaj. Takvi ljudi gube sposobnost da vole i osjećaj zadovoljstva za sve što imaju. U situaciji kad je okružen negativnim stvarima čovjek postaje ranjiv za sve bolesti. Kad sa svih strana nešto pritisne, onda popušta i srčani sustav, bubrezi…. pa nastaju i duševne bolesti'', kaže on.
Po riječima prof. Satoriusa duševna bolest može se najprije prepoznati u načinu kako se razvija odnos prema ljudima. Tako netkot ko se odjednom povlači u sebe (a do nedavno je bio veseo i čio) često doživljava bolest kakva je depresija koja ga izdvaja iz zajednice.
''Najteži simptomi duševnih bolesti (halucinacije ili sumanute misli) relativno su rijetka pojava. U današnjem društvu četiri do šest posto odraslog stanovništva ima neku vrstu duševne bolesti. Od toga ih je dvadesetina imala te najteže simptome, a većina manje simptome''. priča on.
Jedan od značajnih problema s kojima se duševni bolesnici suočavaju svakako je i stigma koja ih teže pogađa negoli sama bolest i najveća je prepreka boljoj zdravstvenoj službi.
