Dolazak proljeća idealno je vrijeme za sakupljanje samoniklog bilja koje se koristi u prehrani. Razlog tome je što velikom dijelu biljaka u to doba raste mlado lišće, cvijeće i izdanci koji su puni hranjivog potencijala, a još nisu razvili dovoljno alkaloida i drugih aktivnih tvari te postali neukusni i štetni za zdravlje.
Samonikle ljekovite biljke najčešće rastu neposredno pored nas, a često ih i smatramo bezličnim korovom. Možemo ih pronaći na livadi, travnjaku, pored putova, u živicama, šumama ili kako vire iz neke pukotine u opločenju.
Maslačak (Taraxacum officinale) svatko može prepoznati. Raste na gotovo svim staništima gdje ima dovoljno svjetla. Vrijeme ubiranja listova je prije cvatnje odnosno u vrlo rano proljeće. Listovi se ubiru orezivanjem rozete.
Ako ih uberete prekasno, listovi će imati neprijatnu gorčinu. U prehrani se koriste mladi listovi koji se beru dok su još mekani. Listove je prije upotrebe potrebno blanširati.
Najpoznatija primjena maslačka je u juhama, na gusto poput špinata, polpetama ili u pitama zeljanicama. Od prehrambenih vrijednosti valja istaknuti visoke razine vitamina C, karotena te minerala poput željeza, fosfora i kalcija.
Mladi listovi kiselice (Rumex acetosa) ubiru se od kraja zime do sredine proljeća te nakon mrazeva kada opet izgube gorčinu. Mlade stabljike također su jestive i imaju kiselkast okus. Stabljikama je potrebno oguliti vanjski sloj.
Potpuno mladi listovi jedu se sirovi u salatama, a stariji se listovi mogu kuhati poput špinata ili u juhama gdje imaju zgušnjavajući učinak. U odnosu na špinat, kiselica sadrži znatno više proteina, kalcija, vitamina C i željeza.
U prehrani se upotrebljavaju i mladi listovi trputca (Plantago lanceolata) koje je najbolje brati upravo u rano proljeće. Takvi listovi koriste se u salatama, a ako malo ostare, mogu biti i dobar sastojak gustih juha. Listovi su bogati kalcijem te vitaminima A, C i K.
Cvatnja mirisne ljubičice (Viola odorata) počinje u rano proljeće nježnim cvjetovima privlačnoga mirisa. Cvjetovi se koriste za izradu mirisnih buketića, a njihova je simbolika poniznost, skromnost ili tajna ljubav.
Mladi i nježni listovi mogu se koristiti u salatama, a u kasnijem dijelu sezone, kada postanu nešto tvrđi mogu se kuhati s ostalim povrćem za pripremu juha ili uz kuhano meso.
Ekstrakt lista se koristi kao aroma u slasticama ili sladoledu. Sirovi se cvjetovi koriste za ukrašavanje salata i deserta dok kandiranjem postaju ukusna poslastica.
Svježe otvoreni cvjetovi ljubičice mogu se koristiti za pripremu nadjeva za mesna ili riblja jela. Kandirane ljubičice služe i za dobivanje aromatiziranih pića uključujući i likere, a natapanjem cvjetova u vinskom octu, osim boje na njega prenose i aromu.
Mirisna ljubičica se kao lijek upotrebljavala još od starih Grka. Hipokrat ju je preporučivao kod glavobolje, lošeg vida, poteškoća s disanjem ili mamurluka. Plinije je isticao njezinu djelotvornost kod nesanice, smirivanja ljutnje i bijesa te za jačanje srčanoga mišića.
Arapi su je koristili kod upale grla i krajnika, nesanice i jetrenih tegoba. Kneipp je hvalio čaj i sirup od ljubičice kod kašlja i hripavca, nervoznoga lupanja srca ili histerije.
U tradicionalnoj medicini za ljekovite svrhe se skupljaju svi dijelovi biljke, dok industrija parfema i kozmetička industrija koriste cvjetove.
Ljubičica u svom sastavu ima dosta aktivnih tvari od kojih najznačajniji su saponini, glikozid iridin, spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje i alkaloid odoratin.
Mladi listovi tratinčice (Belis perenis) se spremaju kao ukusna salata, međutim zbog svoga ljekovitog djelovanja služe i za proljetno pročišćavanje krvi, ili u situacijama kada je potrebno ojačati krvnu sliku npr. kod anemije.
Tratinčica djeluje i kod bolesti respiratornih organa kao kod iscrpljujućega kašlja, pleuritisa, prsnih bolova, upalnih stanja i infekcija, kod bolesti želuca i crijeva, bolesti jetre i žuči kao i kod detoksikacije jetre kod trovanja.
U kozmetici je također vrlo cijenjena biljka koja blagotvorno djeluje na kožne bolesti kao edema ili varikoznih vena. Osim toga se koristi za izradu prirodnih krema i losiona za ublažavanje pigmentacijskih mrlja od sunca.
Tratinčica je prirodan metabolik jer potiče metabolizam na bolju izmjenu tvari.
Kod jaglaca (Primula vulgaris) jestivi su listovi i cvjetovi. Najčešće se koriste u salatama i imaju blago gorkasti okus poput radiča. Listovi se također mogu koristiti za čaj, a od mladih cvjetova priprema se vino od jaglaca.
Najčešće se koriste u salatama i imaju blago gorkasti okus poput radiča. Listovi se također mogu koristiti za čaj, a od mladih cvjetova priprema se vino od jaglaca.
Petrovac (Agrimonia eupatoria) je trajna biljka koja ima uspravnu, dlakavu stabljiku visine do 70 cm. Listovi su postavljeni naizmjenično, perasti, a listići jajastog do dugoljasto lančastog oblika.
Cvjetovi su raspoređeni u dugačkom grozdu uokolo same stabljike, mali su i žute boje. Mladi izdanci koji se razvijaju prije cvatnje mogu se upotrebljavati za jelo u obliku variva ili za juhu od lisnatoga povrća.
Biljka je dosta bogata vitaminom C i karotenima. Osim toga koristi se u liječenju oboljenja jetre, žutice, sklonosti taloženju mokraćne kiseline u tijelu i kod žučnih kamenaca. Izvana se koristi protiv krvarenja rana, krvarenja bubrega, protiv bolesne slezene, kože i krvotoka.
Jednogodišnja bijela loboda (Chenopodium album) se tradicionalno koristi u kuhinji. Njeni mladi listovi i sjemenke su jestivi. Tijekom proljeća se nježni listovi mogu jesti sirovi, kao zamjena za špinat i kuhati.
Medvjeđi luk ili srijemuš (Allium ursinum) je vrlo poznata i često upotrebljavana divlja vrsta. No, pri branju treba biti više nego oprezan pa ako niste sigurni, bolje je da povedete nekoga tko se razumije u samoniklo bilje nego da pogriješite.
Naime, njegov list je vrlo sličan listovima biljaka mrazovac, đurđica, čemerika i kozlac koje su toliko otrovne da konzumiranje nekih od njih može biti kobno te uzrokovati i smrt. No, samo on ima miris na luk.
Poznata kao korov, ljepljiva broćika ili priljepača (Galium aparine) je jednogodišnja vrsta iz porodice broćika, piše Gospodarski list.
Potrebno je istaknuti da se radi o jestivoj vrsti, ali kod nekih ljudi može izazvati kontaktni dermatitis. Jestivi su proljetni izdanci i listovi. Kuhaju se 10 minuta i to je dovoljno da se razlože dlačice.
