Iako se čini da je problem podrške, odnosno asistencije u nastavi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji sustavno riješen, nažalost nije.
Roditelji se susreću s brojnim problemima, sustav je pun rupa i ad hoc odluka, a samim time i nepotpunih rješenja, a na kraju najviše ispaštaju djeca, koja, smatraju roditelji nemaju kvalitetnu asistenciju...
''Od samog početka zbog hitnosti i žurnosti donošenja Odluke o asistentima u nastavi, mislim da se pogriješilo pa nije napravljen nikakav pravilnik vezan za asistenciju, a kroz taj pravilnik nismo napravili i neke profile osoba koji mogu biti asistenti u nastavi'', kaže Igor Ledić, predsjednik Udruge za Down syndrom Mostar.
U dijelu starog Zakona o obrazovanju osoba s invaliditetom u HNŽ-u koji je još uvijek na snazi, kaže Ledić, jasno je definirano tko sudjeluje, u obrazovanju djece s intelektualnim invaliditetom, a to je pest stručnih zanimanja - logoped, edukacijski rehabilitator, pedagog, socijalni radnik i psiholog.
''To je prva pogreška, druga pogreška je što nisu definirane edukacije za te asistente u nastavi, i drugo nije definiran njihov odnos u školi. Po ugovoru imate neki odnos, a tamo stoji da radite osam sati, a ne radite osam sati. Nije točno definirano kakav je rad, što se zahtjeva itd. Mislim da dolazi do konfuzije, kako se roditelji i škola dogovaraju, ostavljeno je na neku slobodnu volju'', kaže Ledić.
Pored navedenog pojavio se i novi problem, roditeljima djece predmetne nastave teško je pronaći asistente za svoju djecu.
Nedavno se, kaže Ledić, u javnosti pojavila vijest da su asistenti nezadovoljni plaćama, što je i jasno jer su to visokoobrazovani, a posao koji rade nije jednostavan jer tu treba puno ljubavi, volje, razumijevanja.
''To je posao koji zahtjeva puno ljubavi i tolerancije prema djetetu i jako puno strpljenja da bi se radilo s takvim djetetom. No roditelji imaju jedan problem. Nejednakost u plaći je ogromna, recimo roditelji djece koja imaju djecu u razrednoj nastavi imaju nastavu do tri sata, dok iznad petog svi učenici imaju nastavu od pet ipol, šest sati. Jako je teško roditeljima čije dijete prelazi iz petog u šesti razred; u predmetnu nastavu. Jako je teško naći asistenta'', kaže Ledić.
Isti asistent od razredne nastave se ne zadrži s učenikom, jer kaže Ledić u praksi se često dogodi da asistenti sami otkazuju suradnju, te traže da rade s djecom od prvog do petog razreda.
''Zašto - pa iz jednostavnog razloga; radi 3 sata da bi dobio istu plaću kao da radi 6 sati, pogotovo sad s minimalnom plaćom, svi oni imaju 1000 KM i osoba koja radi do petog razreda neka tri sata, dok od petog radi pet do čest sati. I naravno ako imaju mogućnost da mogu birati, iz razloga što nedostaje asistenata u nastavi, što nedostaje struke, ljudi neće da rade za minimalne plaće'', govori.
Posebice zato što su to visokoobrazovani ljudi koji su završili fakultete, i onda roditelji dolaze do jednog velikog problema, koji se odražava na učenike od petog do devetog razreda.
Trenutačno su kako je rekao Ledić, svi učenici koji imaju potrebu za asistentom pokriveni, na način da su uzimani drugi profili, kao profesori geografije, hrvatskog, razredne nastave, tako da je došlo do popunjavanja kadra.
''No kolika je kvaliteta rada, to je upitno jer dosta njih ne zna što bi i kako radio'', zaključuje Ledić.
Iz Ministarstva obrazovanja Hercegovačko-neretvanske županije za Bljesak.info su rekli kako se ''asistenti u nastavi za djecu s poteškoćama u razvoju u Hercegovačko-neretvanskoj županiji angažiraju se na osnovu zahtjeva škole; uz koji je potrebno preporuku jednog od stručnih tijela za procjenu i praćenje i upućivanje djece s teškoćama ili invaliditetom i suglasnost roditelja''.
Kada je riječ o profilu asistenata u nastavi, kažu Iz Ministarstva, ona je propisana Pedagoškim standardima i normativima osnovnog školstva i Pedagoškim standardima i normativima srednjeg školstva.
''Kao asistenti u nastavi mogu biti angažirani: nastavnici razredne nastave ili predmetne nastave, pedagozi, psiholozi, profesori psihologije s sociologijom, edukatori rehabilitatori/defektolozi. U izuzetnim situacijama ovisno od procjene, te zdravstvenog statusa učenika kao asistent može biti angažirana osoba sa srednjom stručnom spremom zdravstvenog smjera, ili drugog smjera uz realizirano dodatno stručno certificirano usavršavanje'', poručuju iz Ministarstva.
Kažu da su u ranije navedenim podzakonskim aktima propisani i poslovi asistenata, a između ostalog ti su: planiranje i programiranje asistencije u skladu s postavljenim ishodima učenja (godišnje, mjesečno i operativno, tjedno), priprema za aktivnosti asistencije u nastavnom procesu i kreiranju okruženja za učenje, priprema i organiziranje neposrednih aktivnosti individualne podrške i/ili drugih socioloških oblika rada kako bi se stvorili optimalni uvjeti za postizanje ishoda učenja i razvoja kompetencija, realizirajući dogovorene strategije individualizacije, pomoći i podrške na nivou odjeljenja, kontinuirana suradnja s predmetnim nastavnicima, stručnim saradnicima škole i timovima na nivou škole i zajednice zasnovana na partnerstvu, razvojnom pristupu i uključenju svih dostupnih resursa na nivou škole i zajednice i drugi poslovi.
No u praksi, asistentima se većinom, smatra Ledić izlazi u suret pa ne rade punu normu sati, prvenstveno zbog djece s kojom rade.
Ledić vjeruje da vjerojatno ljudima koji su završili fakultete, a rade ovako težak i odgovoran posao jeste demotivacija raditi za minimalnu plaću.
''Ali ipak mislim da im se dobrim dijelom izlazi u susret jer rade tri do četiri sata u razrednoj, odnosno pet do šest sati u predmetnoj nastavi, gdje završava njihov odnos. Malo tko ostaje u školi raditi ''još nešto'', a asistenti imaju ugovor o radu, računa se staž, topli obrok i sve. No ako se samo vratimo u ne tako daleku u prošlost, asistenti su imali plaću od samo 400 KM. Treba staviti crtu i reći da se u kratkom roku, napravio jedan veliki iskorak i plaće su se povećale, posebice sada zahvaljujući odluci Federalne Vlade 1000 KM minimalne plaće. Pa je bolje nego što je bilo'', kaže Ledić.
Iz Ministarstva obrazovanja kažu, da nakon što dobiju suglasnost Ministarstva, škola s asistentom potpisuje ugovor o radu kojim su definirani radno vrijeme, prava i obaveze. Kao i ostali zaposlenici, tako i asistenti u nastavi za svoj rad odgovaraju školi.
Ledić smatra da je prvi korak ka poboljšanju asistencije, edukacija asistenata.
''Po meni bi to trebalo raditi ministarstvo, ono je dužno osigurati nastavne planove i programe zajedno sa Zavodom za školstvo i Pedagoškim zavodom. Oni su po Zakonu dužni osigurati prilagođenje planove i programe. Na žalost, tvrdim da nijedno dijete u HNŽ-u nema prilagođen nastavni plan i program, osim ako nema dobrog nastavnika učitelja i nekoga tko želi'', smatra Ledić.
Kada je riječ o individualno - prilagođenim programima, iz Ministarstva obrazovanja su nam rekli kako ih škole dostavljaju Ministarstvu, a izrađuju ga nastavnici i stručni suradnici škole.
''Ja kada završim razgovor s vama pripremam test iz geografije za svoje dijete, ja ću ga pripremiti i on će taj test raditi u školi. Opet velik dio odgovornosti za obrazovanje djece je prebačen na roditelje'', kaže Ledić.
Iako po mišljenju roditelja, koji su sudjelovali u izradi brojnih pravilnika ministarstvo i Zavodi trebaju preuzeti najveću odgovornost, za potrebe ovog teksta kontaktirali smo samo Zavod za školstvo koji su nam odgovorili da sve informacije potražimo u pravilnicima.
''Vaši upiti se odnose na Pedagoški standard i normativ osnovnog i srednjeg školstva HNŽ ("Narodne novine HNŽ, broj: 4/05) , koji se Izmjenama i dopunama u 2024. godini između ostalog odnosi na asistente u nastavi, njihov opis poslova i tjedna zaduženja. Ovaj podzakonski akt objavljen je ("Narodne novine HNŽ", broj:6/24).
Što se tiče individualnih programa pogledajte Pravilnik o odgoju i obrazovanju djece s posebnim potrebama u osnovnim i srednjim školama HNŽ ("Narodne novine HNŽ", broj: 1/05). Navedene podzakonske akte potražite na službenim stranicama Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ ili im se direktno obratite, koji će upotpuniti Vaše odgovore'', naveli su iz Zavoda za školstvo.
Ledić pak smatra da je problem što ne postoje mobilni timovi.
''Mislim da nemaju kvalitetne ljude koji bi mogli sve to raditi. Ono što kronično nedostaje osnovnim školama su mobilni timovi. Ljudi koji će biti uposleni, davati podršku asistentima i učiteljima; više učiteljima nego asistentima jer i oni nisu educirani za rad s djecom s teškoćama... i na taj način će se doprinositi pristupiti individualno i moći će se osigurati kvalitetan nastavni plan i program. Pa će se raditi revidiranje nastavnog plana i programa, pa će se vidjeti koliko je to dijete napredovalo, u pola godine treba li ići na viši level ili se vratiti, ako dijete nije savladalo nešto. Tu zaista ima puno posla, asistencija jeste osigurana, ali kvaliteta je upitna jer nemaju isprofilirane i educirane asistente'', kaže Ledić.
Inače, prema informacijama ministarstva u osnovnim i srednjim školama na području Hercegovačko-neretvanske županije, za tekuću školsku godinu, angažirano je 217 asistenata u nastavi za djecu s poteškoćama.
Još jedan problem je, smatra Ledić i to što nastavnici većinom nisu educirani kroz svoje redovito obrazovanje, no i koji jesu, svako dijete ima drugačije potrebe.
''Problem je i nagrađivanje nastavnika koji rade s djecom s intelektualnim teškoćama. Da se poveća koeficijent tako da se ti ljudi koji se zaista trude i rade i prihvaćaju tu djecu kao jednake i ravnopravne s ostalima; da im se kroz novčanu naknadu stimulira daljnji rad. To definitivno nije posloženo kako treba i na žalost većina naših usluga tako funkcionira'', kaže Ledić.
Govoreći i o situacijama s kojima se asistenti susreću, potencijalna agresivnost, pratnja djece u toalet i pomaganje pri obavljanju higijene, Ledić kaže da je to sve stvar ljudskosti, zbog čega se i izlazi u susret asistentima.
''To je sve stvar neke ljudskosti, evo samo za primjer moj sin ne zna se kvalitetno obrisati nakon uporabe toaleta... Ali moje dijete je u pubertetu i on ne želi da mu asistent uđe, on zna što je njegov privatni prostor, i ne želi pomoć, no ima svakakvih situacija. Sva djeca koja idu u redovnu školu bolje su socijalizirana, nego u bilo kojim drugim ustanovama kako ih zovu ''specijalnog'' tipa. Barem u mojoj školi nije bilo nekih problema vezano za njihova ponašanja, a kada bude situacija koliko sam upoznat se brzo rješavaju na obostrano zadovoljstvo jer imamo podršku pedagoga i nastavnika'', kaže Ledić.
U konačnici, kako pronaći rješenje za kvalitetniju asistenciju, da bi rad bio lakši i asistentima i djeci i nastavnom osoblju.
''Ono što mislim da je potrebno je da se asistenti osiguraju u šestom mjesecu. Znamo učenike koje do sada imamo; s tendencijom porasta. Dakle znamo broj djece koja su upisana, zna se koliko je djece izišlo, koliko je ostalo. i naravno edukacija'', kaže Ledić.
Također, Ledić smatra da je važno da se promijeni pravilnik.
''Asistenti su doneseni ad hoc, po odluci. Mi ih nemamo u sustavu, novi Zakon mislim da nije usvojen za osnovno obrazovanje, samim time nemamo ih u Zakonu. Ono što znam da smo ih stavili u Federalni zakon i on bi trebao uskoro zaživjeti. To je Zakon o jedinstvenim načelima i okvirima materijalne podrške, gdje su stavljeni i radni asistenti i asistenti u nastavi i osobni asistenti; tako da samim tim kada se na Federalnoj razini usvoji zakon morat će se spustiti i na županijske razine'', kaže Ledić.
Smatra da imamo kvalitetne ljude jer postoje i studiji na kojim aje dobar kadar, te se može napraviti kvalitetan program osposobljavanja asistenata u nastavi.
''Mislim da nije problem same edukacije nego je problem imaju li novac, hoće li ga naći i koliko sve to košta'', smatra Ledić. Na institucijama je sada da djeluju.
