Gusari su bili pomorski pljačkaši koji su organizirano i u interesu države, a ne isključivo vlastitom kao pirati, napadali i pljačkali neprijateljske brodove, a u svojim su oružanim pomorskim pothvatima sudjelovali na temelju represalijskoga lista ili gusarskoga (korsarskoga) lista, koji ih je spašavao od vješanja ako bi bili zarobljeni.
Gusari, baš kao i pirati, bili su aktivni otkad bilježimo i pomorsku povijest, od Feničana i Grka, a gusarstvo je kao pomorska kategorija ukinuto (tek) 1856. godine Pariškom pomorskom deklaracijom. Pirati još postoje, ali su u 21. stoljeću orijentirani uglavnom na vode Indijskog oceana oko Indonezije i Filipina, Gvinejski zaljev i karipsko područje, a poznati su i rumunjski dunavski pirati.
Sredozemne, pa tako i jadranske pomorske rute stoljećima su presijecali gusarski brodovi. Gusarenjem su se koristile mnoge države i kraljevine kroz stoljeća, pa je tako i gusarenje Teutinih Ilira bio povod Rimljanima za osvajanje istočne jadranske obale. Poznato je da su gusarili i Liburni i Histri, a u srednjem su vijeku u ovom poslu postali vješti i novodoseljeni Hrvati.
Kako je jačala Mletačka trgovina u 9. i 10. stoljeću, razvijalo se i hrvatsko gusarstvo. U to su doba bili već poznati neretvanski gusari, a kasnije i omiški (12.-15. st.) i zadarski (14. stoljeće). Senjski uskoci sigurno su najpoznatiji hrvatski gusari čije su "usluge" koristile razne strane države i krune, od Osmanskog Carstva do Mletačke Republike i Papinske države. Oni su obilježili 16. stoljeće na Jadranu, kada su imali posla preko glave s mletačkim i osmanskim brodovima.
Ulcinj je pak bio sjedište turskih gusara, koji su operirali čitavom duljinom Jadrana, ali i izvan njega, često su se udruživali i s berberskim i osmanskim gusarima. Godine 1527. Turci su zauzeli Obrovac pa je on postao baza za njihove pljačkaške pohote po otocima Zadarskoga arhipelaga i mjestima u Podvelebitskom kanalu, prenosi Punkufer.
Ukratko, od Ulcinja do Istre, stoljećima su gusari bili i zaštitnici i napadači po čitavome Jadranu, ovisno o promjenama političkih snaga i onome tko ih je "angažirao". Od juga, preko isturenih otoka, do obala Istre, nebrojena su mjesta kroz povijest doživjela gusarske otimačine ili živjela u trajnom strahu od njih.
Nakon pada Mletačke republike i uspostave Austrijske uprave u Dalmaciji, krajem 18. stoljeća u Jadran su stigli i francuski gusari, a kad je Dalmacija došla pod Francusku upravu, gusariti Jadranom su počeli – Englezi.
S izbijanjem Napoleonskih ratova, u malom akvatoriju nedostajali su još samo Rusi, pa kada su se i oni pojavili s ratnim brodovljem, početak 19. stoljeća na Jadranu je obilježio opći pomorsko-gusarski rat. Domaći su se gusari, iz Boke, Dubrovnika i Dalmacije borili – za onoga tko je platio. Posljednje gusarske aktivnosti na Jadranu, barem na njegovu krajnjem jugu, zabilježene su 1854. godine, za vrijeme Krimskog rata.
