Veliki petak – spomendan muke i smrti Gospodina Isusa Krista

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Veliki petak kršćanski je spomendan Isusove muke i smrti, a slavi se u petak prije Uskrsa i dan je kada se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i smrti na križu, dio je Vazmenoga trodnevlja koje čini s Velikim četvrtkom i Velikom subotom, i jedini je dan kada Katolička crkva ne slavi misnu žrtvu.

Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest.

Obred klanjanja potječe iz Jeruzalema

Tijekom obreda se donosi pokriveno drveno raspelo koje se otkriva u tri stupnja, a na obredima vjernici čitaju Sveto pismo te sudjeluju u svetoj pričesti hostijama koje su blagoslovljene dan ranije na Veliki četvrtak.

Obred klanjanja potječe iz Jeruzalema iz 4. stoljeća, a vjernici su se tada klanjali relikviji Isusova križa. Tek poslije taj je običaj postao dio rimske liturgije. Vjernici u Jeruzalemu su se obično u jutarnjim satima okupili oko dvorane Posljednje večere, a zatim su hodali u molitvi do Golgote gdje su se na kraju klanjali križu.

Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. 

Post i nemrs

Kod katolika post je obvezan na Veliki petak za sve osobe od 18 do 60 godina, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede. Te odredbe ne odnose se na bolesnike, trudnice, dojilje i djecu.

Tijekom Velikog petka treba se suzdržati od poslova, osobito u poljoprivredi te slavlja. Zato je na taj dan obično tišina. Obično u raznim mjestima organiziraju procesije, a u Mostaru i brojnim drugim mjestima po Hercegovini se ide na Križni put, na brdo Hum.

Prva kršćanska zajednica prakticirala je strogi post

U povijesnim spisima stoji da prva kršćanska zajednica nije održavala mise niti ikakve liturgije na Veliki petak, a vjernici su strogo postili kako bi iskazali žalost, ali i odali počast Isusovoj smrti na križu. Krajem 4. stoljeća u Jeruzalemu se prakticiralo jutarnje klanjanje križu, a popodne služba Božje riječi s čitanjem Muke, što se kasnije proširilo i kršćanskim zapadom. Potom se do 10. stoljeća pojavila praksa podjele pričesti, u početku samo za svećenika, a kasnije i za vjernike. To se zadržalo sve do danas.

Stari običaj u našim krajevima je bio da žene ustanu puno prije svitanja, nalože vatru i krenu s pripremom beskvasnog kruha. Do izlaska sunca s poslom su morale završiti i ugasiti vatru koja se tijekom dana nije ponovno palila. Obitelj je potom jela samo ono što je do zore bilo pripremljeno. 

Također, na Veliki petak se nije smjelo ničim oštrim bosti zemlju niti raditi ništa teško u polju. Izbjegavali su se i svi poslovi koji su proizvodili buku, poput udaranja čekićem i slično. Stariji vjernici običavali su moliti 33 Isusove krunice te popiti čašu crnog vina kao sjećanje na krv koju je Isus prolio za ljude.