Tko je bio Stjepan Prvomučenik?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Stjepan Prvomučenik bio je jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve, to znači po svojoj službi skrbnik za siromašne u zajednici. Podaci o njegovu radu i mučeništvu zabilježeni su u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska.

Židovske su ga starješine, razjareni njegovim riječima i ugledom u narodu najprije uhitili i dovukli pred svoje Veliko vijeće. Lažno su ga optuživali da je govorio bogohulne riječi protiv Mojsija i protiv Boga. Stjepan se brani. To je vijećnike još više razljutilo: izveli su ga izvan grada i pogubili kamenovanjem.

Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj.

Slavi se kao prvi kršćanski mučenik za vjeru. Ikonografija prikazuje Stjepana kao mladića odjevena u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci, a s kamenom, znakom "oruđa" kojim je ubijen, u drugoj.

Sveti Stjepan prvi je koji je za Krista posvjedočio svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenik, a njegov lik je u povijesti crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika.

Svetkovina svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se drugi dan Božića, 26. prosinca. Na taj je dan ova svetkovina u crkveni liturgijski kalendar uvedena 380. godine.

Nema puno podataka o životu svetoga Stjepana, ali se na temelju zapisa u Lukinim Djelima apostolskim može uočiti više elemenata koji svjedoče o njegovoj veličini i toliko dubokoj vjeri da je podnio mučeničku smrt.

Naime, kako je rastao broj kršćana nastajale su i poteškoće između domaćih Židova i Židova grčkoga jezika, odnosno Židovi su grčkoga jezika optuživali ove druge da se u svakodnevnim služenjima zanemaruju njihove udovice.

Na to su Dvanaestorica sazvala mnoštvo učenika i predložila im da pronađu između sebe sedmoricu pobožnih muškaraca, punih Duha Svetoga i mudrosti, kako bi posluživali kod stolova, dok bi se apostoli posvetili molitvi i posluživanju Riječi.

Taj se prijedlog svidio svima okupljenima pa su izabrali Stjepana, Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu i antiohijskog pridošlicu Nikolu, a apostoli su se pomolili i na njih položili ruke te ih tako uveli u službu. 

Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo, prema tradiciji, preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u novi grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Isto tako, oko 415. godine, neki svećenik imenom Lucijan u ukazanju je saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan.

Ostatci tijela sv. Stjepana iskopani su te su kasnije čašćeni i na Zapadu; jedan dio relikvija prenesen je u Carigrad, a drugi dio u Rim te je zakopan uz tijelo sv. Lovre, đakona.

Stjepan Prvomučenik u kršćanskoj se ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, držeći palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci te kamen u drugoj.