''I kad je bio ozbiljan, on je bio nasmejan''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan 1958. godine rodio se je čuveni glazbenik, tekstopisac, pjevač i gitarist, frontmen kultnog rock benda Ekaterina Velika Milan Mladenović. 

Rođen je u Zagrebu, živio jedno vrijeme u Sarajevu, a na kraju je s obitelji odselio u Beograd, u kojem je proveo najveći dio života i naposljetku i umro.

Bio je član sastava Limunovo drvo, Šarlo Akrobata, Katarine II, Ekatarine Velike i na koncu javnosti najmanje poznatog projekta Angel's Breath.

Glazba Ekaterine Velike oblikovala je čitave generacije, bend je bio popularan, ali Milanove stihove nisu svi mogli razumjeti.

''Mi govorimo jednostavnim rock'n'roll riječnikom i šaljemo im poruke koje su veoma jasne i za tu publiku nedvosmislene. Postoje ljudi koji nisu u stanju shvatiti te poruke i kada pokušaju prići našoj akciji, dolazi do nesporazuma. Tko ima imalo mozga u glavi, u porukama naših pjesama može pronaći život koji svi trenutno živimo. Ponosan sam na publiku koja to zna dešifrirati jer jedino ako se razumijemo možemo učiniti nešto da nam svima bude bolje'', rekao je u posljednjem intervjuu za Večernje novosti.

Inače, Milan se nije pretjerano pojavljivao u medijima, popularnost ga je iscrpljivala, priznao je u jednom intervjuu.

''Nije baš ugodno kada ljudi žele pričati s vama i onda kada niste raspoloženi za to. Više ne mogu nigdje otići, ne mogu raditi ono što želim. Ljudi me sve češće maltretiraju. Ne mogu se pomiriti s tim preuveličavanjem na svim poljima, izgubljenim vremenom koje provedem u razgovoru sa onima koji me zovu bez ikakvog razloga i hzanimaju ih tračevi. To zna biti vrlo neugodno'', izjavio je Milan.

Iako su njegova glazba i tekstovi ono što će generacijama ostati utkano u kolektivni duh ovih prostora, ono po čemu je bio poznat je i aktivizam. Najpoznatiji njegovi istupi bili su tijekom antiratnih prosvjeda u Beogradu pa je tako 1992. s članovima Električnog Orgazma i Partibrejkera osnovao projekt “Rimtutituki”, čime su se otvoreno suprotstavili tadašnjoj vlasti. Projekt je nastao na poticaj Centra za antiratnu djelatnost, koji ih je pozvao da sudjeluju u kampanji protiv nasilne mobilizacije.

Uz to što je mario za stanje u društvu, bio je poznat i po svom “dječačkom” duhu. “I kad je bio ozbiljan, on je bio nasmejan”, izjavio je to frontman Van Gogha Zvonko Đukić Đule u dokumentarcu “Kao da je bilo nekad”. Do posljednjeg daha, bio je pun pozitive, sve dok ga bolest nije do kraja “izjela”. Posljednji je nastup održao na festivalu u Budvi u kolovozu 1994. godine, nakon čega je prebačen u bolnicu.

Pjevač je umro u 36. godini, od posljedica raka gušterače, koji mu je dijagnosticiran samo tri mjeseca ranije, nakon što mu je pozlilo na jednom nastupu. Upućeni tvrde da ga je bolest učinila neprepoznatljivim te je umro sa samo 35 kilograma.

Kao što su ga i tijekom života pratile kontroverze, ni njegova smrt nije prošla bez nagađanja. Mnogi tvrde da je bio ovisnik, te da je i umro zbog višegodišnjeg odavanja porocima te da je u trenutku smrti bolovao i od AIDS-a.

Konačnu istinu teško ćemo saznati jer je osim njegovih roditelja, jedina svjedokinja tragičnog Milanovog odlaska bila, danas pokojna, klavijaturistkinja EKV-a Margita Stefanović Magi.