Na današnji dan prije 185 godina, 7. svibnja 1840. rođen je u Votkinsku veliki ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski , jedan od najvećih autora romantizma.
Čajkovski potječe iz ugledne kozačke obitelji roda Čajka s miješanim ukrajinskim, ruskim, francuskim i austrijskim podrijetlom. Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima Novoruske škole, tzv. skupinom Petorice, a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje.
Po svom glazbenom izrazu je kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju svojih opera.
Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u Moskvi gdje je na njegovo formiranje najsnažnije utjecao njegov profesor kompozicije Anton Grigorjevič Rubinštejn.
Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu je Nadežda von Meck, koja ga je uzdržavala, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga.
Nastupao je kao dirigent vlastitih djela po cijelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u. Između 1866. i 1878. bavio se predavanjima i pisanjem udžbenika, kritikom i intenzivnim skladanjem.
Pri usporedbi s djelima Petorice uvriježilo se mišljenje o nedovoljnoj zastupljenosti nacionalnog glazbenog izraza u skladateljskom opusu Čajkovskoga, ali je danas prihvaćeno stajalište da se Čajkovski služio i zapadnoeuropskim formalnim skladateljsko-tehničkim obrascima i ruskim folklornim glazbenim naslijeđem.
To je rezultiralo autentičnim skladateljskim izrazom kasnoromantičke provenijencije, koji je obilježen bogatom paletom harmonijskih postupaka, sjajnim orkestralnim koloritom, dotjeranom formom zasnovanom na klasičnoj tradiciji i za rusku glazbu paradigmatičnim melodijskim pomacima široka raspona.
U skladateljskom opusu Čajkovskoga zastupljene su sve glazbene vrste. Među orkestralnim djelima ističe se 6 simfonija, posebice 4. u f-molu (1877), 5. u e-molu (1888) i 6. Patetična (Patetičeskaja, 1893) u h-molu, zatim iznimno popularna Serenada za gudački orkestar (1880), uvertire fantazije Romeo i Julija (Romeo i Džul’etta, 3 verzije, 1869., 1870. i 1880) i Hamlet (Gamlet, 1888), fantazije Bura (Burja, 1873) i Francesca da Rimini (Frančeska da Rimini, 1876), Talijanski capriccio (Italjanskoe kapriččio, 1880), uvertira 1812 (1880).
Čajkovski je i prvi veliki ruski majstor koncerta. Najglasovitiji su Koncert za klavir i orkestar u b-molu (1875) i Koncert za violinu i orkestar u D-duru (1878). Od njegovih 10 opera danas se izvode dvije, obje prema Puškinovim tekstovima: Evgenij Onegin (1878) i Pikova dama (Pikovaja dama, 1890).
Glazbenoj sceni pripadaju i popularni baleti, kojima je Čajkovski bitno pridonio razvoju te vrste: Labuđe jezero (Lebedinoe ozero, 1876), Trnoružica (Spjaščaja krasavica, 1889) i Orašar (Ščelkunčik, 1892).
Pisao je i za glasovir, a u više od 100 solo popjevaka Čajkovski nastavlja tradiciju Glinke i Dargomižskoga.
Skladao je i veća vokalna djela (kantate, zborovi, Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga, 1878), scensku i komornu glazbu.
Čajkovski je preminuo u Sankt Peterburgu 6. studenog 1893. godine, iznenada u dobi od 53 godine, a uzroci smrti do danas nisu razjašnjeni. Prema navodima njegovog brata Modesta, Čajkovski se zarazio kolerom koja je harala St. Petersburgom. (Izvori: Wikipedia i Hrvatska enciklopedija)
