Nismo mi, jesu oni

Tekst članka se nastavlja ispod banera

23.9. – Ponedjeljak

Hladi se ljutnja. Potpisuje se peticija o izmjenama zakona nakon skandala s nekim čudom zaštićenim glumcem nakon seksualnog uznemiravanja dječaka. Naši fitilji su kratki i ne gore. Sve se svelo na tračeve i osobna blaćenja. Nitko nije zagalamio protiv sustava. I neće.

Izborna kampanja je kao na vrhuncu, ali su naše politike toliko niske da se vrhunci ne razlikuju od dna.

Tužiteljstvo je odlučilo da Bakir Izetbegović, Reuf Bajrović i Emir Suljagić nisu koristili oštrice koje bi rasplamsavale govor mržnje i nabrijavale nabrijane jedne protiv drugih. Netko u političkim govorima očito vidi poeziju.

Slušamo pjevušenje o ratnim ciljevima i neostvarenim snovima. Za to vrijeme, mnogi sanjaju da odu.

24.9. – Utorak

Svijet se prepire zbog Izraela. Sve ostaje samo na priči. Mi u regiji se prepiremo jedni s drugima. I sve to u New Yorku. Kad se vratimo, prepiremo se to u čije ime govori. Svi šute u svoje.

Za to vrijeme se pravimo slijepi da ne vidimo kako se raspala vlast na svim razinama. Državno Vijeće ministara ne može sjesti na jednu sjednicu, federalni parlament ne zasjeda a brojna njegova tijela nisu nikad ni zasjela. Kantoni se nekako koprcaju, a lokalna vlast sprema se za izborna brojanja. Nitko ne vjeruje glasačima.

Načelnici i gradonačelnici opet su mazali ljudima oči i ceste. U izbornoj godini se polijepilo 250 milijuna KM asfalta. Treskanje je privremeno obustavljeno.

Država koja glumi državu pokušava spasiti od prodaje imovinu državne televizije koja je dužna novac, između ostalog, i za pjevušenje za Euroviziji. Sreća pa nitko ne želi kupiti dio zdanja zapelog u vremenu.

25.9. – Srijeda

Netko se igra dojavama o postavljenim bombama. Netko nema pojma gdje živi jer ne zna da BiH nema predsjednika kojem je navodno podmetnuo bombu.

Nitko ne reagira na upozorenja o predizbornim mućkama. Stranke ipak mogu kako hoće. Sudeći po mlitavosti glasača, moći će i dokle hoće.

Svijet raspravlja o novom ratu. Izrael ne odustaje. Kod nas se analiziraju poruke za koje se hrabrosti skupi za izgovoriti ih samo preko oceana. Vagamo zločince, vagamo zločine. Budućnost se svela na lekciju: Nismo mi, jesu oni.

26.9. – Četvrtak

Nema galame. U Mostaru su pod Starim mostom napadnuti državljani Turske. Da su napadnuti malo dalje od obale, opet bi nam trovali i mlatarali predznacima.

U sjeni galama o našim i tuđim ratovima, u rupama šupljih priča o planovima na lokalnoj razini i izranjanja likova koji ne znaju što bi drugo pa se odlučuju za vijećničke mandate, šapuće se o novim poskupljenjima, inflacijama i novim krajevima koje nećemo moći sklopiti s krajem.

27.9. – Petak

Lokalni izbori su još jedan cirkus. Lik u ratnoj odori nudi rješenja za lokalne probleme, izbornom povjerenstvu nedostaje navodno više od 10.000 onih koji bi trebali raditi na izborima, famozni moderni skeneri koji sprječavaju krađu u neka izborna područja nisu ni došli niti je tko obučen da radi na njima, građani – njih sedam od deset – ne vjeruje da su izbori pošteni.

Dođe čovjeku da se upita, po tko zna koji put, što mi radimo ovdje.

28.9. – Subota

Bosni i Hercegovini, koja ima oko 150 tisuća ljudi na zavodima za zapošljavanje, nedostaje 70 tisuća radnika. Dolazi nam radna snaga sa svih strana i uskoro ćemo zemlju, za koju su se prolijevale rijeke krvi, prepustiti drugima. Mi ćemo iz bijelog svijeta glumiti nostalgiju.

Nije, kažu izvješća, više sve ni u visini plaće. Čini se da je ova zemlja proklela samu sebe i unatoč svojim privlačnostima postala odbojna mnogima zbog malih bogova koji su pretjerali u svojim vladavinama.

Na kišnom mostarskom derbiju planuli su transparenti. Mostarski dim nije se proširio i nismo gledali, kako su mnogi očekivali u predizbornim koreografijama, natezanja i šamaranja po ulicama i nove prodike Rame Isaka, superheroja koji misli da može riješiti sve.

Ljudi su izašli na ulice. Ne zbog ljudi nego zbog ubijenog psa.

29.9. – Nedjelja

Cure snimke o navodnoj kupovini glasova. Trguje se radnim mjestima kao da su kokice.

Svijet gleda kako divlja novi sukob i kako mu se ne nazire kraj.

Državni prvak mogao bi ostati bez medalje jer je pretukao dječaka. U zdravom tijelu nije uvijek zdrav duh.

Ulazimo u zadnji tjedan kampanje. S nestrpljenjem se čeka dan izborne šutnje. Da barem jedan dan ne slušamo pražnjenja političkih crijeva.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.