Istraga o kupovini zastupnika, čemu se kod nas nije davalo previše pozornosti jer smo prihvatili da nam je politika tržnica, izazvala je bijes dijela javnosti u Republici Srpskoj.
Lider SDS-a osumnjičen je i istražitelji su detaljno pretraživali kuću tražeći novac. Pa se onda u javnosti brojalo da je nađeno 400 tisuća, ali da nije nađeno 250 tisuća kojima se trgovalo. Sumnja na kriminal pada u vodu jer istragu rade odani režimu u RS-u iako režim pere prljave ruke od istrage i tvrdnji da se radi o brisanju neprijatelja Milorada Dodika s političke scene.
Dodik pak briše napredak na europskoj stazi pa kaže da se uzalud nadamo jer neće podržati Zakon o Sudu BiH. Nermin Nikšić, koji ne kontrolira sve svoje ministre poručuje kako priče s Dodikom više nema.
Mi se zabavljamo izborima u Srbiji i zabrinutim Aleksandrom Vučićem i spremamo se na šutnju do svojih izbora na kojima ćemo izabrati reprizu.
Udar na opoziciju u RS se nastavlja. Sada tamošnje tužiteljstvo obavještava javnost da istražuje SDS po prijavama građana u novom predmetu. Baš su divni naši građani koji tužiteljstvu prijavljuju i predivno tužiteljstvo koje sluša građane.
Za to vrijeme, u Federaciji se traži saslušavanje zmije koja je ušla u zgradu federalnog parlamenta i tako prekinula sjednicu Doma naroda. Mnogima je dobro došao nepozvani gost jer im je tako spasio slabo pripremljene i loše izlobirane točke dnevnog reda. Isto tako, mnogima je bilo jasno u kakvoj šprdačini od države živimo jer se politika svela na to tko se boji male zmije, tko je treba istražiti i tko se nije bojao granata.
Šprdačina je i u vlasti kantona uz Neretvu. Vlada i Skupština dobili su materijale u kojima je pripremljen plan rada za 2025. godinu. Neradnici su neplanski potrošili pola godine naših života.
Prestalo se pričati o potrošačkoj korpi. Pričali, ne pričali, korpa je sve praznija. Zato se smijemo ispod vijesti da je iz vrtića u jednom gradu u BiH (a ovu konstrukciju obožavaju urednici klikova gladnih medija) ukradena hrana. Doslovno djeci otimamo iz usta.
Zločin u Vitezu nad osmero djece postao je fora za naslikavanje uz spomenik. Nikome nije fora pokrenuti nešto u pravosuđu koje se, eto hvali, da sluša građane.
Predsjedateljica nepopunjenog Vijeća ministara, Borjana Krišto kojoj nije problem popuniti sve drugo, kaže u Bruxellesu da Bosna i Hercegovina ne odustaje od europskog puta. To što su pokidani svi putevi između nas samih u BiH, nikoga ne zanima. Nitko tko krpi iako smo poznati po krpljenju.
Pokušava se BiH oprati i pred NATO-om nakon istupa Zukana Heleza koji se toliko istupao da se teško može oprati. Vozač dronova pretjerao je s najavama suradnje a da nikog ništa ne pita.
Slučajni prolaznik, koji nikako ne prolazi, Zlatko Lagumdžija, za to vrijeme u New Yorku optužuje Srbiju da skriva ratne zločince. Ne proziva Tursku u kojoj miruje zaboravljeni Sakib Mahmuljin. Galamdžijama je samo Dodik bjegunac. On nije.
Smiješan je ovaj svijet. Dodik je proglašen neprijateljem Ukrajine, a Vučić nudi da Srbija pomogne u obrani zemlje koju razara Rusija. Za to vrijeme, cvjeta trgovina oružjem.
Javnosti su zamazane zatvorene oči o nekakvom zakonu koji bi kao trebao spriječiti korupciju. Mlitave ruke glasača odmahuju na još jedan zakon koji bi ih se trebao ticati.
Zato je propao zakon o Sudu BiH jer su mlitave postale ruke opozicije iz RS koja galami da je za europski put i protiv Dodikova kočenja zemlje.
Dodikova ekipa pojavila se pred Sudom BiH i zatražila da lider svega u RS-u bude oslobođen. Ići će kažu do Europskog suda. Ali neće do Europe.
Hotel u Sarajevu otkazao je gostoprimstvo europskim rabinima. Hotel, kao privatni subjekt, ima pravo sa svojim sobama raditi što hoće. Dio vlasti pak nema pravo blebetati i dizati sve na razinu kojoj nije dorastao. Izblebetao se federalni ministar, pa je dao čaršiji da priča, pa se s čaršije diglo na šefa stranke, pa je šef stranke to digao na državnu razinu, pa se pralo i ispiralo Sarajevo koje je, kažu otvoreno za sve. Osim za djeda mraza.
Zabavlja nas srbijanski predsjednik koji pokazuje bezobrazluk na državnoj televiziji i guglamo pad indijskog zrakoplova. Nitko ne gugla koliko naše pretplaćene ceste uzeše života od početka godine ni štili li država svoje građane i na prometnicama koje trpe lotove, tendere i jeftinu krv.
Pred brćkanje na moru, slušamo opravdanja o otkazanoj konferenciji rabina u Sarajevu u kojem nije bilo polemike kad ga je iznajmio Erdogan kao jedino mjesto za predizbornu kampanju u Europi. Imidž je zeznuta stvar.
Pozornost prebacujemo na novi rat. Gledamo snimke novih razaranja i novog koraka u neizvjesnost i pretvaramo se u navijače. Izrael i Iran razmjenjuju tešku vatru. Internetom kruže snimke turista iz skupog restorana kako s terase uživaju u prizoru raketa koje obasjavaju nebo. Mobiteli su u zraku, prave se snimke za društvene mreže. U što smo se to pretvorili?
Petak je 13. Ništa nam se gore ne može dogoditi.
Rastu cijene goriva. Rastu temperature. Nismo još dovoljno nervozni.
Slušamo nove prodike kako BIH propada a RS da se diže. Slušamo i najave novih putovanja u Rusiju i to kako će Milorad Dodik novim izletom pokrenuti još jednu salvu naslova kako je bjegunac od pravosuđa opet pobjegao.
Je li itko ikada pomislio da ispita to pravosuđe i njegove organe kako to da im čovjek bježi ispred nosa? Ili stvarno misle da su kradljivci hrane toliko glupi?