Kritika ministarskog uma

Da uništite kulturu, ne morate spaliti knjige. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati.

Ray Bradbury

Tijekom 1980-ih, u kultnom zagrebačkom časopisu Start objavljena je reportaža i intervju sa samoukim "filozofom" iz Srbije, koji je živio negdje, koliko me pamćenje služi, u središnjoj Srbiji. Mislim da se "filozof" zvao Sofronije, iako ni u to nisam potpuno siguran. Autor teksta bio je poznati srpski novinar i putopisac Zoran Petrović Piroćanac.

Sofronije je novinaru Starta govorio o svojoj temeljnoj "filozofskoj" tezi, o tome kako nas znanost stoljećima vara u vezi temperatura na planinama. Tvrdio je kako su na planinama temperature više nego u nizinama. Vodio se jednostavnom logikom: Planinski vrhovi bliži su Suncu i zbog toga moraju biti topliji.

Obrazovanje bez udžbenika

Intervju je izazvao veliku pozornost na prostoru cijele države, i to upravo zbog toga što je tekst objavio ugledni časopis poput Starta, jer smo do tada o teorijama zavjere čitali samo u posebnim, "specijaliziranim" revijama koje su imale svoju stalnu i vjernu publiku.

Bojan Domić, ministar obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i sporta u vladi Srednjobosanske županije, institucije koja bi morala biti iznad Starta i svih drugih časopisa, otišao je korak dalje od Sofronija: izumio je obrazovanje bez udžbenika. Doduše, njegova "vizija" obrazovanja ima svoju jasnu, sofronijevsku logiku: Kad se osvrnemo oko sebe shvatimo da loši učenici, koji su svoje udžbenike rijetko otvarali, voze, na primjer, mnogo skuplje i bolje automobile od odlikaša.

Obrazovanje, kao temeljna institucija ljudske civilizacije, od samih svojih početaka, pa sve do ministra Domića, oslanjala se na udžbenike. U vrijeme opće nepismenosti, u Srednjem vijeku, postojalo je nešto što bismo mogli nazvati "usmenim udžbenicima". Dobar primjer je molitva Apostolsko vjerovanje, koja je neizostavni dio bogoslužja i danas, u kojoj su sadržane osnovne postavke katoličanstva i koja je predstavljala neku vrstu preteče Katekizma, udžbenika vjeronauka.

Sredinom 19. stoljeća, fra Ivan Frano Jukić, kad je počeo otvarati pučke škole po Bosni, pobrinuo se i za udžbenike, koji su u to vrijeme bili neviđen luksuz. Treba podsjetiti da je tih godina, zbog velikih suša, povremeno vladala velika glad, ali su se udžbenici usprkos tome nabavljali.

Neznanje je moć

Domić je u svom ministarstvu, izgleda, uspješno primijenio formulu "Neznanje je moć", kojom se totalitarni režim iz Orwellova romana "Tisuću devetsto osamdeset i četvrta" neograničeno održava na vlasti.   

Prošle, 2025., dva dana uoči Nove godine, na Radiju Herceg-Bosne emitiran je intervju s Domićem, u kojem je tema razgovora bila kurikularna reforma u osnovnim školama koje nastavu izvode po hrvatskom planu i programu, koja se te školske godine provodila u drugim i sedmim razredima.

Prvo polugodište u Srednjobosanskoj županiji, što se produžilo na cijelu 2025./2026. školsku godinu, završeno je bez novih udžbenika koji prate novi kurikularni plan i program. U  ostalim županijama, rečeno je u intervjuu, u školama gdje se nastava izvodi po hrvatskom planu i programu, učenici su u prvom polugodištu imali nove udžbenike.

Usprkos tome, Domićeva kurikularna reforma ide dalje, u novu školsku godinu, ponovo bez udžbenika. Ovdje treba postaviti vrlo jednostavno pitanje: Jesu li u proračunu Srednjobosanske županije za 2025. i 2026. bila predviđena sredstva za nove udžbenike po hrvatskom planu i programu, kao što je to ranije bio slučaj? Ako jesu, gdje je otišao taj novac, a ako nisu zbog čega iz Ministarstva  nisu zatražili od roditelja da nabave udžbenike za svoju djecu?

Improvizacija

Ministarstvo praktički, koliko sam informiran, ne dopušta roditeljima nabavku udžbenika, što je, čini mi se, presedan u svjetskim okvirima. Mi vam ne želimo nabaviti udžbenike, a ne dozvoljavamo ni roditeljima da ih nabave. Koja uvrnuta logika stoji iza ovakvih postupaka, teško je reći.

U oba slučaja učenici su morali, ponavljam, morali dobiti udžbenike, jer nitko, a pogotovo ministar i njegov birokratski aparat, nisu važniji od djece, odnosno ne postoje ministarstva obrazovanja i škole zbog ministara, ravnatelja, pa ni zbog nastavnog osoblja, već isključivo zbog djece. Ovako, obrazovanje u Srednjobosanskoj županiji po hrvatskom planu i programu kao da je izišlo iz institucionalnih okvira i prepušteno improvizacijama nastavnog osoblja i roditelja.

Institucija političke odgovornosti, koja je temelj svakog demokratskog društva, u hrvatskom korpusu u Bosni i Hercegovini praktički ne postoji, niti je, nažalost, ikada postojala. Teško je i nerealno očekivati promjene koje će doći iz HDZ-a, čiji je Domić član. Međutim, što je s oporbom? Zbog čega ne reagira nitko iz oporbe, uključujući i političare čija djeca pohađaju osnovnu i srednju školu? Gdje su sindikati? Ima li itko da se pobuni i ukaže na javašluk i nerad nadležnog Ministarstva? Treba napomenuti da nitko od spomenutih nije reagirao na spomenuti Domićev intervju. Sve se odigralo po onoj staroj "Psi laju, karavane prolaze", tako da nikoga ne treba čuditi da se ista praksa ponavlja i u novoj školskoj godini.

Nastavno osoblje, koje predstavlja posljednju liniju obrane kvalitetnog obrazovanja, ušutkuje se pravilnicima koje donosi Ministarstvo. U dopunjenom "Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti radnika u osnovnim i srednjim školama na području Srednjobosanskog kantona" koji je objavljen u "Službenim novinama" Srednjobosanske županije od 27. srpnja 2026. godine u "Članu 7. (Teže povrede radnih obaveza)" navedena je i sljedeća stavka: "bb) objavljivanje sadržaja na internet portalima koji su uvredljivi ili negativni za školu", čime je svaka kritika usporediva s točkom q) "Člana 7.": "nošenje oružja u ustanovi ili krugu škole, odnosno školskom dvorištu."

Napad na slobodu

Stavka o sadržajima koji su "negativni za školu" u najmanju ruku je sporna i dvosmislena, jer se u istu ravan stavljaju lažne informacije i istinite činjenice, jer ni na koji način nisu odvojene. Dakle, ako u medijima iznosite provjerene informacije o mobingu u školama ili o korupciji, mogli biste disciplinski odgovarati, što je ujedno i napad na slobodu govora.

Možda je, da bi se ovaj problem sagledao u cijelosti, najbolje parafrazirati izjavu američkog pisca Raya Bradburyja s početka teksta, autora kultnog romana "Fahrenheit 451" (temperatura na kojoj dolazi do samozapaljenja papira, op.a.), koji govori o distopijskom društvu budućnosti u kojem se knjige sustavno uništavaju i pale: Da uništite obrazovanje, ne morate spaliti udžbenike. Dovoljno ih je ne nabaviti.

Pitanje za političare koji dolaze iz Srednjobosanske županije, za Lidiju Bradaru ili Marinka Čavaru, na primjer: Je li vama u redu da su djeca iz Srednjobosanske županije, koja nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu, diskriminirana u odnosu na djecu iz drugih županija? Ako šutite, znači da se slažete s tim.