Lažni proroci

Simetrija je ono čemu priroda u cjelini teži, ali je rijetko dostižna. I ono što danas govorim, rezultat je manjka simetrije, obično jedna te ista stvar ima svoju divnu i svoju... lijevu stranu. Pojam je toliko duboko usađen u našu prirodu da je sama riječ za lijevo sinonim za nešto pokvareno, ili zaostalo (eng. left) ili čak inherentno zlo (lat. sinister)...

Religija u našim životima je jednako duboko usađena, sustavna religija uz nas je najmanje 12-13 tisuća godina, a sustav vjerovanja u razne nedokučive pojmove u našim životima uz ljude je praktično oduvijek, nekako je naša vrsta sklona traženju odgovora u transcedentalnom. I tako, ni ja sam nemam problem sa Onim nedokučivim, ali nisam sklon vjerovati Njegovim 'službenicima' među nama, jer oni su nerijetko lijevi. Što svakako ne umanjuje vrijednost brojnih svećenika, ali pokazuje da nije svatko otišao nositi halje iz Bogu ugodnih razloga.

Tik-tok rimokatolici

Počet ću s ovima otkuda i ja potičem, jer meni su najbliži i najbolje ih poznajem. Vidim posljednjih dana po medijima se provlači ovaj neki mladi hrvatski svećenik, koji se već proslavio ni manje ni više nego računom s tik-toka, a ja se i dalje pitam što svećenik ili bilo tko ozbiljan radi na toj mreži. Normalni ljudi otvore račun na Instagramu pa sačekaju dok ovamo dođu bitne poruke s tik-toka.

Uglavnom, mladi svećenik se posvadio svojedobno sa Severinom oko pobačaja, a ja uvijek kažem, da onaj tko ne rađa, nema šta pričati o pobačaju (tako i ja, držim mišljenje za sebe). Nego, sada taj celebrity svećenik govori kako je homoseksualnost sotonsko djelo, i ja ga nešto tu gledam, zafejdana kosa, uredno oblikovana bradica, s brčićima koji zahtijevaju svakodnevnu pripremu, a ne kao moji, mene bodu kad ručam... Povrh svega, uvaženi mladić se farba, iako je mlad, u noć crnu ili kako se već zove ta moderna nijansa. I sad ja nisam siguran, je li on priča o homoseksualnosti iz vlastitog bogatog iskustva, kao netko tko je već prošao muke krastavca, ili je općenito samo ovako gender-fluidan i travestičan.

Nastavlja se katolički vjeronauk iz, ni manje ni više nego franjevca koji je originalni nositelj imena Marija iz Zostera, ali za razliku od ove legende, fra Mario je poznatiji po humanističkim provalama, nego li suvislom Božjom riječju ispunjenom ljubavlju i brigom za bližnjega. Naime, fra Mario je posljednjih tjedana postao i ekspert ne samo za katehezu, iako sam se ja i ranije sablaznio njegovim stavovima o kršćanstvu, nego je sada i ekspert za nogomet. Maknite se, Božo Sušecu, Drago Ćosiću, makni se Mladene Deliću! Ne znam je li ovo posljednje o plasmanu 'sirotinje' na Mundijal rekao iz zavisti što sam nije bio dovoljno dobar da zadribla u dresu, zajedno s Modrićem, ili ga iz nekog samo njemu znanog razloga, živcira što su protiv Paname u St.Louisu posebnim sjajem zasjali upravo Katić i Vasilj, Vasilj čak skidanjem nekoliko dugačkih šuteva u okvir. Ili, ako ćemo sa stajališta sirotinje, što je onda Italija, vrijeđaš li postojbinu rimokatoličke vjere namjerno ili si samo htio ispasti opak?!

Uglavnom, rekao bih da ljubav nije oblast kojom se trebaju baviti svećenici s tik-tok profilom, kao što ni domoljublje ne bi trebali braniti ovi u habitu, znam, da nije bilo habita, ne bi ostalo katolika u Bosni i Hercegovini, ali dok se sami oni ne dogovore u koji će rog puhati, malo izgleda smiješno da se sudaraju izjave bosanskih i hercegovačkih franjevaca. Izgleda nelojalno prema Asiškome, a i prema Kristu.

Problem je kad se pitaju k'o nešto

Ove što su mi fizički bliži posljednjih mjeseci nikako ne mogu povezati s onim divnim jezikom pomirenja ranijeg efendije Cerića, koji je uvijek znao biti strog, ali nekako i pravedan uz tu strogoću. Kada god ovaj naš lokalni muftija efendija Platz progovori, ja samo pratim koja je nova zemljišno-knjižna jedinica koju je zapikirao ovog puta. Čovjek se više posvetio vraćanju osmanskih lokaliteta, nego pronalasku puta prema Allahu Svemogućem.

A nije da mi svi ovdje ne pamtimo tko su bili Osmanlije, da su bili osvajači, da su nas međusobno podijelili, dio nas preveli na islam ne bi li lakše upravljali nama kao zajednicom. Jednostavno je bilo sračunati matematiku, oni koji prijeđu na islam, svakako su bili lojalni, oni koji su bili pod pravoslavljem, tu je imao druge konce upravljanja i nametanja svoje volje, i problem su bili samo ovi što su se na vjernost zaklinjali ovoj zapadnoj instituciji. Ja iskreno nemam ništa ni dobro ni loše reći o tomu, tih pet stoljeća se ugradilo u kulturu svih nas, u naš materinski jezik, pa ja tako svakodnevno kažem i čarapa i kat i nar i šećerluk.

Ali nakon Austro-ugarske, nakon par Jugoslavija, nakon rata i krvoprolića devedesetih, nije Božji put preko placeva ovozemaljskih, vjeruj mi. Bog je u duši i srcu, na umu čovjeka. Plac je svaki Božji, ne treba njemu ledina nekog harema, pogotovo ne onog kojeg su još prije par carstava izbrisali.

"Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji..." (Sura Al-Baqarah, 284. ajet)

No, opet... kako da mu zamjerim, nije baš da ima uzore među kolegama. I ovamo među mojima se ponekad govori o placevima, o grobljima u Tepčićima, Slipčićima, kako li ono bješe, o misi na groblju, o povratku Biskupske Glavice... Kažem, nije baš ni da ima efendija Platz neko uporište među kolegama 'vjerskim'.

No, problem nastaje kada ti se ovako neki zaveden zemaljskim imanjem i blagom propne do visokih pozicija u religiji, pa se još duboko upetlja u sumnjive poslove oko izbora patrijarha pod patronatom nekih privatnih moćnika, pa se upetlja u državnu vlast, a vlast je korumpirana i vlast te kvari... I onda dobi'š patrijarha koji za svoju pastvu ima riječi poput debil. Blago uistinu debilima, njihovo je Kraljevstvo Nebesko.

Nego, kad ih ovako pogledam, dragi moji, vjeru vi držite u srcima svojim, u duši svojoj, predanje Bogu je osobna stvar, nije vezano niti za tuđu maternicu, niti za tuđi spolni organ, niti za neku reprezentaciju, a ponajmanje za nečiji ovozemaljski plac. Ponekad, znam da je greška što je Tito prihvatio religiju na nož, pomogao joj je da preživi i zadrži se na važnosti, zamisli da ih je pustio pa da se religije oslobodimo kao Nijemci i Francuzi, a vjeru da zadržimo u srcima.