Ima li smisla otpor?

Rudari iz Zenice konačno su digli glas ondje gdje je središte njihovih problema, pred centralom Elektroprivrede BiH u Sarajevu. Nitko im se nije obratio, ali to ne znači da nisu ništa postigli.

Prosvjed roditelja pred Vladom Federacije BiH rezultirao je planom izdvajanja dva milijuna konvertibilnih maraka za djecu oboljelu od cistične fibroze.

U Hadži-Sulejmanovoj ulici u Sarajevu građani su prosvjedovali zbog asfaltiranja samo oštećenih dijelova nakon sanacije vodovodne mreže, što je urađeno klasično loše. Nisu još izborili svoja prava, svađaju se s načelnikom, ali Općina Centar već planira asfaltirati cijelu ulicu ponovno.

Žitelji Bijelog Brijega u Mostaru nakon više godina prosvjeda i pravne borbe iznudili su preispitivanje valjanosti izdanih dozvola. Iako gradonačelnik Mario Kordić voli svojem sazivu pripisati uspjehe administracije pokojnog Bešlića, gradskih klubova i pojedinaca, pa će tako pokušati i sa ovim problemom, ovo je još jedna pravedna bitka samo građana na dobrom putu.

Nije u članskoj sve

Svima je nama interes bolja budućnost. Ali sve nas je više koji gubimo nadu. Od prijeratnih nešto  više od četiri milijuna građana Bosne i Hercegovine, danas je ovdje, prema najrealnijim procjenama međunarodnih agencija, tek nešto više od dva milijuna ljudi. Duboka društvena nepravda, široko raširena apatija, siromaštvo, to je samo dio problem koji tjeraju ljude odavde.

Mnogi će od vas reći da je jedini način da se u Bosni i Hercegovini napreduje posjedovanje članske iskaznice. Istina je da ćete uz stranačku aktivnost imati otvorena mnoga vrata, ali ako ćemo biti krajnje iskreni, članska iskaznica vam ništa ne jamči. Znam veliki broj tih sa stranakim 'ćagama' koji su na kraju ipak digli ruke i otišli. Pa evo, Sebija je imala člansku. Imala je i vjenčani list. Imala je i neki indeks o kojem se još spori je li valjan ili naknadno dopisan, bit će još riječi o tome, ali ima i taj dokument. Ali i dalje stoji pitanje da joj je falio jedan papir.

S druge strane, znam i brojne nestranačke mlade i ne više tako mlade ljude koji su se iskoprcali ili se sasvim uspješno koprcaju. Jer netko u ovoj prokletoj zemlji ipak mora raditi. Izvrsnost je izvrsnost, ma koliko se mi smijali sve češćim provalama sa Sveučilišta u Mostaru, nije prije bilo ovako... stranački. Netko je tu nešto i naučio.

Kako se mi tu razlikujemo od svijeta?

Vi se sjećate one masovne pobune u Sjedinjenim Američkim Državama oko ubojstva Georgea Floyda u Minnesoti, da, Black Lives Matter. Ta bitka u SAD-u još nije gotova, ali stvari su se pomaknule s mjesta. Isti su prosvjedi nastavljeni širom Latinske Amerike. Samo proteklih mjeseci Francuska je bila u plamenu zbog istog problema rasizma policijskih dužnosnika. Znate, u svijetu kad imaju problem, bune se.

Vi se sjećate možda i one velike pobune zbog prisilnog motanja žena u Iranu. Ta bitka nije završila najsretnije, ali stvari ipak ne stoje. Naime, u složenim odnosima između Kraljevine Saudije i Islamske Republike Iran, inače žestokim vjerskim rivalima, ono tipa kršćanske šizme iz srednjeg vijeka, stvari su se pomaknule s mrtve točke. Kraljevina Saudija tako odnedavno dopušta ženama da voze automobile, a emir itekako potiče projekte zapošljavanja žena na Arapskom poluotoku. Borba ni jednih ni drugih žena nije gotova, ali je sada osnažena pritiscima izvana.

Sjećate se možda velike krize informacijskih tehnologija, koja je rezultirala suludim skokom cijena tehnologije za krajnjeg korisnika? Svemu je razlog bio u kineskoj skoro pa bolesnoj torturi radnika u tvornicama, blesave mjere karantene, čak do te mjere da su tek na Olimpijadi u Pekingu ljudi shvatili da je svijet 'prebolio pandemiju'. Val prosvjeda unazadio je kinesko gospodarstvo, jednu od najsnažnijih ekonomskih sila, i na kraju je Vlada prelomila – mjere su popuštene.

Samo nek ne puca!

U nas se ljudi ne znaju protiviti. U nas šute, zbog nekakvog kliničkog straha od 'vlasti'. Ja vas i dalje podsjećam da se samo prije nekoliko godina bocama gađali Dragana Čovića, on je to itekako dobro upamtio. Sve što sada radi su odnosi s javnošću, jer on još živi u strahu, što od svojih najbližih suradnika, što od vas, da se ne probudite ponovno.

Ali vi pognete glave, spakujete se i odete. Znači, samo je par nezadovoljnih građana Mostara pokrenulo inicijativu za obnovu autobusne infrastrukture i sada se, vidite, rade autobusna stajališta širom grada. Vratite se na prvi pasus ovog teksta pa se podsjetite na još neke slične građanske borbe.

Svi smo mi bili u nekom trenutku gladni, bolesni, depresivni, ali ja vas još uvijek podsjećam da u Bosni i Hercegovini živi nešto više od dva milijuna ljudi. Prepolovili smo se, dakako, ali i dalje nas je dvadesetak puta više nego ovih sa stranačkim iskaznicama. A znate li vi samo koliko dvadesetak čvoka boli, a da ne govorim da neki ozbiljniji bunt napravite.

Ali ne, vi ste proteklih godina jedino ozbiljno dignuli glas kada su vam zbog svađe u Srbiji, na koju Telemach apsolutno nije mogao utjecati, ukinuli Arenu Sport. Znači, možete, samo ste lijeni kao trutovi. Pa dobro, ako je vama sjajno, onda neka. Ali ja se iz dana u dan uvjeravam da je pobuna jedini način borbe za svoja prava, od radničkih, do građanskih. A nacionalna?! Nijedan imućan narod ne smatra da je nacionalno ugrožen, to samo sirotinja misli.