*ebo sad hiljadu maraka

Kaže Forto da će 31. ovog mjeseca zajedno s prijevoznicima u prosvjed. Ovo je definitivno jedinstvena zemlja, gdje direktori i ministri idu skupa sa sirotinjom u štrajkove i prosvjede. Iako domaće institucije ne odlučuju o boravku naših radnika na prostoru Europske Unije, definitivno Brisel nije sad neka nedodirljiva planina poput Mordora da se svo ovo vrijeme nije moglo nešto ozbiljno napraviti.

Tako primjerice dva suda donose međusobno suprotne odluke oko iste stvari, a to je korištenje usluga radiofrekvencijskog spektra i opreme za to isto. Ništa specijalno uređeno, kao i sve u ovoj zemlji, samo država ispade nije vlasnik upravo onoga gdje se prostire fizički. Ne govorim ovo zbog neke vlastite upletenosti, nego jednostavno, i ovo je kod Forte na stolu pa mi palo na um.

Isto kao i kod prijevoznika, i u valnom domenu nerijetko se pohvalio ministar grandioznim objavama i priopćenjima, ali rezultat je nula.

No, ni nije ni da se netko drugi pobrinuo da se bilo što promijeni u Bosni i Hercegovini.

Knjige na perzijskom papirusu

Ovih dana očekuje nas strahovit udar na prosječnu bosanskohercegovačku obitelj, kao da ih inače ne udaraju. Dolazi nova školska godina. Školske torbe su besmisleno teške, ali kredit u koji se obitelj treba uvaliti da spremi dijete da se obrazuje još je sablasniji.

Napravimo mali rez. Kada je stigla korona i rat onaj na istoku Europe, prosječna plaća u Bosni i Hercegovini bila je oko 1000KM. Pritom, velim, prosječna, ali ne i plaća koju je primalo većina radnika, jer na taj visoki prosjek itekako utječe nenormalno visok broj političara koji su na nerealno visokim primanjima. Od činjenice da samo u nas možeš otići u mirovinu i ostati na radnom mjestu, što su svojedobno napravili i naši harni prvaci nacija, od sina princa preko oca stožernoga... do zadnjih općinskih i gradskih funkcionera.

Prosječna plaća u BiH je danas oko 1600-1700KM, opet kažem, to je nerealno visoko jer na to utječe besmisleni broj uhljebovaca, od kojih neki nikad nisu ni sata proveli u realnom, privatnom sektoru, gdje moraš zaraditi plaću.

Minimalna plaća u Federaciji BiH je kao zagarantirana na hiljadarku, ali su pritom brojni radnici ostali bez drugih benefita, poput sitnih naknada za tople obroke i slično. Znam, znam, bili su rekli da će kontrolirati, pa evo koga su to još kaznili. Ma hajte molim vas.

Medijalna plaća, dakle prosjek kojeg većina zaposlenih dobije, danas se tako kreće oko 1200-1300KM. No, čak i da govorimo o prosječnoj plaći, košarica je odavno premašila 3000KM i svakim danom je bliže četvrtici. Problem nije samo Ukrajina, problem nije samo Hormuz.

Kada cijene vani porastu, u nas skoče odmah, makar iz Ukrajine ili iz Hormuza treba oko dva tjedna da dođe sokol, a ne litar goriva. Kada cijene padaju vani... u nas afrička šljiva. Naši trgovački lanci su međusobno uvezani i uvozni, što je još važnije, tih navodnih 40 posto domaćih proizvoda, što je prosjek širom Europe, kod nas je imaginarna stvar. Potpala za vatru zimi, koja se siječe u okolici Banjaluke, u Hercegovini se kupi s austrijskom naljepnicom. A da ne govorim da sam neki dan u dokumentarcu čuo kako je upravo bosanskohercegovačka smreka iznimno skupo drvo za prednjicu gitare, da, ono što vibrira i daje prepoznatljivi zvuk skupocjenoj gitari, ili violini ili ne znam. Znači, ja u svom životu, a sviram gitaru još od negdje 13. ili 14. godine života, nagledao sam se gitara s prednjicom od sibirske i kanadske smreke, ali to je jeftino drvo. Talijanska i bosanskohercegovačka smreka, zbog naših iznimno kontrastnih klimatskih uvjeta, specifično su žilave, što im daje taj posebni "vibrato".

Ali u nas je preče o diskriminiranima

Mi još uvijek imamo inženjere i znanje koje se može prenijeti novoj generaciji. Znanje kako se prave stvari, jer pravile su se razne stvari u Bivšoj Jugoslaviji. Nije moguće da je to sve preko noći nestalo, makar su hale uništene. Uništeni su bili i Mercedes i Audi i VW pa su godinama dominirali autoindustrijom. Samo primjer, kada je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji, zbog prestanka pravljenja bornog stakla u Hrvatskoj, na nekoliko mjeseci stala je proizvodnja perilica rublja u čitavom svijetu. Dakle, ne možete me uvjeriti da mi danas nemamo znanje da nešto napravimo.

Ali ne! U nas se autoceste prave decenijama, a još se nitko nije provozao čestito, da ne govorim između centara: Mostar-Sarajevo-Zenica-Banjaluka. Zapravo, najbolji su ti primjer bob staze na dva kružna toka na Cesti za Aluminij. Da se to ikada napravilo kako treba, uz geosaće kao podlogu, nikada se ne bi ni udubljivalo u sredini, kuda idu kamioni. Jer znate, asfalt (poznavali su ga još i drevni Sumerani) je praktično tekuća smjesa, nije čvrst kao beton (jeste, i beton je poznat ljudima još od rane antike, samo mi danas imamo prednapregnuti). Zapravo, kada govorimo o drevnim stvarima, zigurati bi stajali i dan-danas, da ih nisu kasnije razvaljivali radi gotovog materijala za kuće i slično. Čak je na najimpozantnijim primjerima u Iranu i Iraku primijećeno da se u smjesu plela trska, kako bi taj primitivni betonski zid bio čvršći. Platoi su ipak ostali u pravilu čitavi, jer su bili prekriveni bitumenom. I sad vi meni objasnite da mi u Bosni i Hercegovini danas ne možemo napraviti autocestu, ama ni kružni tok ne napravimo kako spada.

Torovi i ovni ministarski

Kako ćemo i moći. Najvažnija priča posljednjih dana bila je bruka i sramota HDZ-a BiH o lajkovima i pratiteljima. Prvo su zatražili od svojih članova da se aktiviraju, ali kako su likovi potpuno informativno nepismeni, netko je kliknuo promoviraj objavu i ošlo sve kvragu – sada su najvjerniji pristalice Darijane Filipović ljudi koji traže status migranta ili možda nigerijski princ, koji joj želi uplatiti milijune.

Nek smo mi imali crveni tepih smećkaste nijanse, po kojem su se šetale razne domaće karikature i slale poruke potpuno izolirane od stvarnosti.

Ponavljam, za koji dan bi trebala krenuti škola, nikad skuplja. Čak su i tene s Temua preskupe za prosječnog bh. roditelja, a da ne govorim o bilježnicama, temperama, šestarima, kutomjerima... I vi se čudite da zaglupljujemo. Prosječno bosanskohercegovačko dijete sutra neće biti pismeno, u smislu kojeg se danas smatra: da zna sjesti za računalo, upaliti ga i pronaći tekstualni procesor ili proračunsku tablicu i urediti ih.

Ne brinite, umjetna inteligencija neće tu pomoći. Kompanije koje prave LLM-ove masovno kupuju knjige, skeniraju ih i potom uništavaju, da slučajno ne bi nešto ostalo za čovječanstvo. Oni se vode idejom digitalnog feuda, da znanje iznajmljuješ od njih. Doživotno, pod hipoteku.

Dakle... priče o diskriminaciji Bošnjaka, Srba ili Hrvata potpuno su besmislene. Svi smo mi diskriminirani od malobrojne elite koja svoju djecu šalje vani da se obrazuju. Oni će sutra doći na krilima nevladinih grantova, da nam grade vječno isti kružni tok koji će se uredno raspadati, jer ga na prvom mjestu nisu uradili kako treba. Oni će nam brda pretvoriti u solarne panele, a potoke u plastične tunele mini hidroelektrana. Njima ljudi ne trebaju, njima treba Dysonova sfera, da leže i prodaju struju.