Najveći derbi osmine finala igraju danas Italija i Španjolska, pa ćemo, eto, sigurno jednu veliku reprezentaciju ispratiti doma. Englezi su, pak, imali više sreće nego Hrvatska, pa su umjesto Portugala za protivnika dobili Island i malo je vjerojatno da će doći do novog Brexita.
Svi favoriti jučer su dobili i nije bila potrebna neka čudesna mentalna moć da se pretpostavi kako će i Francuska i Njemačka, ali i Belgija proći dalje. Jednostavno, s druge strane su se ipak nalazile reprezentacije koje nisu krema europskog nogometa, reprezentacije kojima je i osmina finala već uspjeh, a igranje u nokaut fazi gotovo nepoznat pojam.
Francuzi su, ispalo je tako, imali najviše muke protiv Iraca, koji su poveli nakon šokantno rano dosuđenog penala (efektan i siguran bio Brady), pa su čitavo prvo poluvrijeme domaći ganjali zaostatak iz druge minute. Doduše, taj proces išao je prilično teško i izgledalo je da bi Irci mogli barem do produžetaka.
No, tada Deschamps vuče konačno jedan pravi potez i u igru umjesto N'Golo Kantea ubacuje Kingsley Comana, pa Francuska konačno počinje disati kako treba. Irci su stjerani na konopce, a tada na scenu stupa Antoine Griezmann, koji sa dva gola preokreće utakmicu.
Francuzi su opet pokazali niz manjkavosti i priličnu neefikasnost i jalovost u prvom poluvremenu i jedva čekam jednu kvalitetniju reprezentaciju sa suprotne strane. Kako stvari stoje, ako Island ne iznenadi, eto njima Engleza u četvrtfinalu, pa ćemo onda vidjeti od kakvog je stvarno štofa krojena ova Francuska.
Kako i doliči velikim reprezentacijama, Nijemci su s pola snage prošli skupinu i tek sada im zapravo kreće Euro. Slovaci nisu uopće loša reprezentacija, ali su ipak B razred europskog nogometa i sve njihove objektivne limite iskoristili su uvijek gladni Nijemci. Slovačka nije igrala klasičan bunker, nego nešto ni tamo ni ovamo, a rani gol Boatenga (nešto poput Modrića Turcima) odmah je okrenuo svu vodu na njemački mlin.
Da Ozil nije mlako opucao penal u 13', Njemačka bi već u ranoj fazi utakmice sve riješila, a ovako su čekali pred kraj poluvremena da iz jedne akcije kao na malom nogometu, koju je inicirao Draxler, Mario Gomez zabije za 2:0. Drugo poluvrijeme je bila rutina, a upravo je nestvarno talentirani Julian Draxler u 63' zakucao utakmicu na konačnih 3:0 za Elf. Bila je ovo najava potpunog buđenja Njemačke, koja sada čeka boljeg iz duela Italije i Španjolske.
Zadnja utakmica večeri trebala je biti i najneizvjesnija. S jedne strane bila je Belgija, od koje se puno očekuje, ali onaj poraz od Italije na startu je i dalje kao giljotina nad glavom Marca Wilmotsa. Usprkos pobjedama protiv Irske i Švedske, još uvijek su mnogi sumnjali da Belgija igra kao momčad. S druge strane bili su Mađari, koje je, već smo pisali, Bernd Storck prilično kultivirao, te momčadskim duhom i solidnom taktikom prikrio većinu realnih mađarskih nedostataka u kvaliteti igrača.
Na krilima osvajanja prvog mjesta u skupini F, nakon remija s Portugalom 3:3, Mađari su vjerovali da mogu iznenaditi Belgiju, ali onda im se zaredao peh za pehom. Prvi peh za Mađarsku bila je ozljeda brzonogog Kleinheislera na zagrijavanju pred utakmicu, a drugi peh je rano primljen gol (Alderweireld u 10'), nakon kojeg je trebalo Mađarima da malo dođu sebi.
U osnovi je Mađarska hrabro poginula, nisu se zatvarali u svoj šesnaesterac i probali su muški i na mišiće boriti se s objektivno kvalitetnijim protivnikom. Imali su svojih šansi, ali je sve zaustavljao odlični vratar Curtois. S druge strane, loša transformacija u kontranapadima, brljanje i srljanje Belgijanaca, uz kompliciranje kod isporuke zadnjeg pasa, bili su otežavajući faktori za povećanje vodstva Wilmotsovih izabranika.
Praktično, tek na kraju utakmice, a nakon što se Mađarska baš potpuno otvorila, stigao je trolist golova za Belgiju, a najzaslužniji za to bio je nanovo probuđeni Eden Hazard, koji je ujedno bio i strijelac i asistent – i najbolji igrač utakmice. A Mađari? Iako su ispraćeni sa 4:0 s Eura nisu ostavili dojam luzera. Uz još jednu potvrdu da biti prvi u skupini ne znači ništa, pokazali su i da manje boli kad se igra hrabro i izgubi 4:0, nego kad se ne igra hrabro i ispadne golom u 117'.
A Belgija? Idući protivnik im je Wales, a s njima neće biti baš lako. Mađari nemaju Balea, a ni Ramseya, niti će Velšani igrati ovako podatno.
Današnji program nudi nam preostale dvije utakmice osmine finala. Svi znamo sve o ovom meču finalista od prije četiri godine i nemali broj nas smatra da bi Italija ovo mogla dobiti, zar ne? Nešto nam govori da će Talijani nešto skuhati, nešto uvaljati, napraviti neku samo sebi svojstvenu spačku.
Ali, dakako - ne otpisujmo Španjolsku! Iako su protiv Hrvatske izgledali na momente veoma ranjivo, te pokazali kako itekako imaju svoje "rupe", na Furiju treba i dalje gledati kao na momčad koja kad je na visini može lako svladati ama baš svakog protivnika. Ovako od oka gledano, sumnjam da će Italija preuzimati prevelik rizik i bez obzira na Conteove taktičke moći, ne vjerujem da će se njegova taktika mnogo razlikovati od bilo čije druge kad se igra sa Španjolcima. Znači, povučenije, s naglaskom na obranu.
Nema sumnje da će Španjolci opet gajiti posjed, niti će se Talijani boriti za njega, a biti će najinteresantnije u svemu vidjeti koga će Conte odabrati za transformaciju prema naprijed i na koji način će postaviti prvi bedem prema svom golu. Jer tu će se lomiti ova utakmica, ako Talijani budu znali prekidati španjolska dodavanja na 20-25 metara i znali eliminirati njihove klasične rekontre, nakon vraćanja posjeda, pola posla su obavili.
Juventusov napadač na povratku u Real, Alvaro Morata, biti će okružen svojim dojučerašnjim klupskim kolegama i prijateljima u obrani Italije. Samo to samo po sebi garantira zanimljivost, u moru drugih potencijalno zanimljivih detalja u ovom meču, pravom el clasicu ove faze natjecanja.
Miljenici sreće su ovaj put Englezi, ali samo do narednog kruga, jer pobijede li Island, koji se sam poklonio Englezima, onim golom na kraju utakmice s Austrijom, slijedi im Francuska. A Francuska je ljuta zbog Brexita (:smajli:). No, prije sraza s domaćima (to bi trebala biti nedjelja) Gordi Albion treba svladati Island.
Trener Islanda, Šveđanin Lars Lagerback, javno se hvali kako nikad nije izgubio utakmicu od Engleza. I to je istina. Island je reprezentacija hrabrog srca i jedne, za islandske prilike, prilično visoke kvalitete. Neće Hodgsonovim trupama biti lako protiv borbenih Islanđana, koji u osmini finala i nemaju što izgubiti. Objektivni problemi Islanda su pad u drugom poluvremenu i nedostatak istinski plemenitih igrača.
Ali, znamo da Englezi isto tako znaju biti „teški“. Kvaliteta je na strani mnogoljudnijih, ali da bi se otvorila islandska limenka, trebat će još jače pritisnuti. I zubima ako treba. Uz sve to, ne zaboravimo da kritika već oštri pera i samo čekaju novi Hodgsonov kiks. I ne samo ona engleska. Vjerujem da bi u ovom trenutku ostatak EU tako volio da se i u nogometu dogodi Brexit. Čisto da se zadovolje strasti. No, realno, novog Brexita vjerojatno neće biti do četvrtfinala.
