bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
NAJNOVIJE
Vozili smo

Citroen C4 Aircross hdi 115 Exclusive - Asfaltu mio, a ni terenu nije mrzak

15.12.2012. u 16:03
text

Kad su se u PSA grupaciji dosjetili da i ovom prilikom uđu u „tal“ s Mitsubishijem i tako na brzaka pokušaju zgrabiti dio kolača u rastućem segmentu kompaktnih SUV-a, možda nisu ni računali da su se uhvatili u kolo s proizvođačem koji riječ SUV shvaća jako ozbiljno, daleko od šminke za gradske ulice i na teren (doslovno na loš teren) zapravo šalje jako sposobnog terenca. Za šminku i diesel motore u slučaju C4 Aircrossa pobrinuli su se Francuzi, kojima je i jedno i drugo gotovo prirođen zanat. I, gle čuda, umjesto čudnovatog surogata dobili smo prilično atraktivan, a u isto vrijeme sposoban auto, za svaki dan i za svaku priliku. U ovoj top opremi nije jeftin i to mu je, pogotovo kod onih koji očekuju još jedan Citroen po diskontnoj cijeni, za sada zapravo jedina prava zamjerka.

Kad sam rekao da je Mitsubishi ozbiljan proizvođač, mislio sam prije svega na to da se oni nikada, ali baš nikada (Japanci su to, stari moj!) nemaju namjeru kockati sa svojim ugledom. Čuli ste za harakiri i čast, zar ne? Dobro, znalo im se omaknuti da ne pogode dizajn nekih modela, ali oni kada prave SUV oni doslovno sve shvate ozbiljno, svaku riječ od onog Sport Utility Vehicle. A ako vam na autu piše 4X4 onda znajte da ćete uz uobičajeni prednji, imati i pogon na sva četiri kotača, ali i LOCK opciju za teže savladive terene. Mi smo sve to imali, ali se naš auto nije zvao Mitsubishi ASX, nego Citroen C4 Aircross i to je zapravo ono što sam maloprije i napisao – Japanac sa francuskim srcem i francuzicom na glavi, odnosno dizajnom kojeg potpisuju u Citroenu. A dizajn kaže da je sve zapravo ispalo dobro, puno bolje nego u slučaju većeg C-Crossera (koji je zapravo Mitsubishi Outlander) i, ako mene pitate, bolje nego na bratu blizancu. Zapravo, zaboravite na te veće modele, jer ovaj Aircross je sasvim dovoljan za jednu 2X2 familiju, znači roditelji i dvoje djece, a bome i treće bi se dalo ugurati, naravski, sa sjedalicom. Jer auto je iznutra iznenađujuće prostran, evo ote mi se i ta riječ – američki prostran, a u ovoj našoj testiranoj opremi i veoma (opet mi se ote - američki) bogato opremljen da zbilja prigovora na „unutarnje informatore, pomagače i zabavljače“ nema. Znači, prava mjera za nepohlepnog oca i njegovu obitelj. Prava mjera modernog sofisticiranog automobila, koji ima sve što zaželite, pa i više od toga. Ima ga i za ceste i za terena, po gradu nije prevelik, a na putovanjima nije malen.

Most in Translation

Tu i tamo se može naći zamjerka nekim detaljima, koji su se izgubili „u prijevodu s japanskog na francuski“ , što bi nekima, prije svega onima naviklim na klasičnu Citroen ponudu i raspored u unutrašnjosti, moglo predstavljati manju avanturu učenja gdje je što i kako funkcionira. Ali, zapravo, ajde da ne budemo sitničavi, meni je bilo zanimljivo smušeno tražiti na pumpi gdje je ručica za otvaranje poklopca goriva (eno je ispod sjedala!), gdje je „prekidač“ za putni kompjutor (eno ga ispred volana na instrument ploči, ogroman je i na njemu piše INFO!), gdje je USB (Citroenovi vlasnici znaju – eno ga u naslonu za ruku između sjedala!), bilo mi je zanimljivo čeprkati po mnogobrojnim opcijama multimedijalnog ekrana (touchscreen se podrazumijeva, a tu je i mali joystick za rukovanje rutom na navigaciji) . Zapravo, stalno sam nešto čeprkao po Aircrossu i da vas ne lažem – bilo mi se sve zanimljivije družiti s njim. Svakom će vlasniku ovog auta nakon sedam dana svaka sitnica sjesti na mjesto i točno će znati gdje je što i čemu što služi. Onda će mu biti jasno da ima auto prepun opcija, koji točno zna tko je iza njega kada ide u rikverc (vrlo dobra kamera!), koji točno zna koliko kiše pada i koja svjetla u koje doba dana (i mraka!) najbolje pašu. Uz to je i ključ u „keyless“ modu obvezan dio opreme, retrovizori se sami sklapaju kad zaključavate auto i otvaraju kad ulazite u njega. Auto palite na Start/Stop dugme, to je danas moderno, ali i brzo i lagano k'o pero. Sve je unutra sklopljeno kako treba za ove pare i nema nikakvih vidno lošijih materijala, koje tu i tamo možete naći na nekim autima s terenskim sklonostima. Dobro, nema ni sad nekih umetaka od kože sibirskog jaka ili tahićanskog mamuhu drveta, ali rekao sam vam da je ovo auto za obitelj kojom upravlja nepohlepan i otac koji čvrsto stoji s obje noge na zemlji. I koji, ako kupi ovu varijantu, ima dobar posao. I kojem će, zapravo, biti drago što ima veoma dobar i vrijedan auto, ali kojeg lopovi neće baš imati na piku. Još jedna prednost Aircrossa i vrlo važna u ovim vremenima!

Cestama mio, a ni terenu nije mrzak

Otac će imati priliku i jačati ruku na momački odmjerenoj ručici mjenjača, koja se visoko vije iznad središnje konzole i pomalo je staromodna. Nije neprecizan, daleko od toga, ali je osjećaj pod rukom terenski više nego limuzinski (Ipak se tu Mitsubishi nešto pitao!), ali je zapravo kao takav korisniji kada zaglavite izvan uobičajenih ruta. Komande također daju taj osjećaj terenskog automobila, a motor Hdi 115 se solidno uklopio. Bez uključene klime i bez uključenog 4X4 pogona još uvijek je mizerne potrošnje i dovoljne snage, a pogotovo s obzirom na tonu i pol auta oko njega. Motor hoće malo više bučiti kad ga stisnete, a zvučna izolacija ipak nije kao na velikim limuzinama. Kad smo već kod 4X4 pogona, savjetujem da se „dodatno protegnete“ i uzmete tu opciju, jer vrijeme je sve ćudljivije, pa smo i mi ovaj auto testirali po svakakvim potopima (gdje ih nismo očekivali) i po blatu umjesto predviđenog asfalta. I tada, kao i u epskim kišnim uvjetima trosatne noćne vožnje magistralom M-17 Citroen C4 Aircross brodio je poput lađe besprijekorno zadržavši pravac u svakom trenutku (hvalim i odlična svjetla!), a spuštanje niz Ivan (jedino je nedostajao snijeg) bio je veoma brz i siguran (nemojte reći policiji, ali pretekli smo sve redom). Zapravo, ovaj automobil djeluje kao broj veći SUV. I po pitanju prostora i po pitanju komandi i opsluživanja, kao i osjećaja na volanu. To je dojam koji sam imao čitavo vrijeme testa. Dosta me je u vožnji podsjećao na Nissan X Trail, čak je i povremeno malo, ali osjetno ljuljanje karoserije naprijed - nazad (opet mi se ote - američki - ipak je ovo terenac koji u svojoj srži pomiruje navike svjetske publike) podsjećalo na taj veći terenac, nego na nešto kompaktnije. I udobnost je na zavidnoj razini, opet ću za neke situacije reći da je američki udoban čemu pridonosi vozačko sjedalo koje se strujom podešava u sve moguće kombinacije položaja naslona i sjedeće površine, što skupa spodešavanjem volana, zaigranijima pruža mogućnost da C4 Aircross voze i sportski zavaljeni i terenski odignuti. Sam karakter vozila i terenske mogućnosti koje su jasne i kada vidite kotače i otvore iznad njih ne doprinose baš sportskom osjećaju u vožnji, ali tko hoće sport ima i drugih automobila. Normalnim vozačima Aircross neće nikada napraviti bilo kakvo neugodno iznenađenje u vožnji. A zapravo, sa sve više radara i policijskih patrola na glavnim cestama, sve je više i normalnih vozača.

Kad obijem neku banku, odoh ja u Casablancu!

E sad, na kraju...auto je tu, a cijena je 70.133,00 KM. Nije malo. Ali, da se s popisa opreme štošta izbaciti i auto onda već postaje osjetno pristupačniji. S ovim motorom možete u prvoj opremi Attraction kupiti C4 Aircross i 20.000 maraka manje. Na vama je da u glavi posložite sve, pa i pojam Citroen i SUV. Znam da vam je Citroen asocijacija na neke sasvim druge aute, ali i Porsche je nekoć bio samo sportski dvosjed u glavi većine, a sada ima i limuzinu i terenac, sutra tko zna što još. U ovaj auto sam zbilja ušao bez prevelikih očekivanja, usprkos cijeni automobila i opremi koju ukjučuje, čak sam se pripremio na neka moguća neugodna iznenađenja, već prvi dan sam tražio neke nedostatke koje ponekad znaju prirediti „joint – venture“ automobili, ali, nažalost, nisam našao ništa spomena vrijedno. A, opet, da vam prišapnem, na kraju mi se bilo žao rastati s ovim autom. Nekako me je baš ugodno iznenadio, što možda i nije bilo teško kad je ovako nakrcan opremom, reći ćete. Na stranu sve, ali bilo je kao ono kad znate lika pet godina i čini vam se kao neki običan, nebitan lik, sve prolazi u „zdravo za zdravo“, pa onda sjednete jednom s njim, posve slučajno, i zapravo vidite da vam leži, da je pun fora i fazona, ali i ozbiljnih rasprava ne manjka i jasno ubrzo bude da vam je s njim u društvu jako prijatno. Onda se tješite da je to možda jer niste imali prevelika očekivanja, ali onda se iznova počnete radovati svakom novom susretu i to zapravo bude početak jednog divnog prijateljstva. Casablanca, ha? Može C4 Aircross i do Casablance, što da ne? A možete li vi do Aircrossa? Ako možete, ozbiljno razmislite.

comment icon
svi komentari (0)