Nakon pune integracije u NATO, Republika Sjeverna Makedonija nastavlja napore za pridruživanje s Evropskom unijom (EU), što je u prvim plan ponovo istaknulo odnose sa susjedima.
Kako stvari nikada nisu crno-bijele, a radi boljeg sagledavanja i razumijevanja navedenog problema, nužno je imati na umu širu sliku u kontekstu odnosa na Balkanu, piše Geopolitika.
Republika Sjeverna Makedonija (RSM) želi postati članica EU. Nedavno je primljena u NATO. Tvrdi kako je riješila dugogodišnje sporove sa susjedima – Grčkom i Bugarskom, pa sad zaslužuje članstvo u EU.
Ili u najmanju ruku otvaranje pregovora o pristupanju. Europska komisija (EK) i većina država članica istog su stava.
Republika Sjeverna Makedonija se modernizira. Mijenja svoje zakonodavstvo, pri čemu se propisi koji transponiraju acquis communautaire donose po hitnom postupku – to su tzv. zakoni s evropskom zastavom.
Republika Sjeverna Makedonija gradi autoceste kako bi se na brži i učinkovitiji način povezala sa susjedima što će dati poticaj trgovini i ulaganjima ne samo na njenom teritoriju, već na cijelom Balkanskom poluotoku.
Jedna od ovih autocesta prolazi pored ili kroz – u ovom slučaju to su detalji – masovnu grobnicu vojnika Centralnih sila poginulih u Prvom svjetskom ratu.
Druga takva groblja su uništena, a tijela su ponovo pokopana u zajedničkim grobovima zajedno s posmrtnim ostacima vojnika drugih vojski koji su označeni kao „makedonski“.
To je samo po sebi apsurdno s obzirom na to kako tijekom Prvog svjetskog rata nije bilo „makedonske vojske“ nego su se muškarci s ovoga područja borili u srpskoj ili u bugarskoj vojsci ovisno o svom porijeklu i uvjerenjima.
Osim uništavanja grobova, uobičajena praksa u RSM je i rušenje spomenika vezanih za vojske zemalja koje su tijekom Velikog rata bile neprijatelji Kraljevine Srbije.
Da, Prvi svjetski rat je svojevrsni simbol pobjedničkog nacionalizma koji rezultira raspadom višenacionalnih carstava i stvaranjem velikog broja nacionalnih država, svaka od kojih ljubomorno čuva, piše i dopisuje svoju povijest.
S ove tačke gledišta aktivnosti Skoplja, iako poduzete sa zakašnjenjem od jednog stoljeća, mogle bi biti barem objašnjene i shvaćene, ako ne prihvaćene.
Ali priča ne počinje i, nažalost, ne završava ovdje. Prije nekoliko mjeseci u Skoplju je izbio skandal vezan za zamjenu natpisa na nadgrobnoj ploči nekoliko ratnika poginulih u borbi protiv Osmanskog carstva. Ispada da je protuosmanski otpor u Makedoniji – zajedničko djelo svih potlačenih naroda do njegove kulminacije 1903. godine, također problem za Skoplje.
Iako pretendiraju da su politički, povijesni i moralni nasljednici Kruševske republike proglašene u kolovozu 1903. od strane Tajne makedonske revolucionarne organizacije (obratite pozornost na naziv – on ne sadrži etnonime!), predstavnici vlasti u Republici Sjevernoj Makedoniji i Makedonska pravoslavna crkva smatraju potrebitim ponovo napisati natpis na nadgrobnoj ploči devetorice pripadnika revolucionarne organizacije, kako bi odgovarao njihovom suvremenom konceptu povijesti i identiteta Makedonije i Makedonaca.
Iako graniči s apsurdom, taj bi potez mogao biti nekako objašnjen. Ne kažemo opravdan.
Ali koja je krivnja petnaestero bugarskih turista koji su poginuli u potonuću turističkog broda „Ilinden“ na Ohridskom jezeru 2009. godine? Njihov je spomenik, također, srušen prošle godine.
Poštivanje mrtvih je moralna norma u Europi. Izraz toga su postavljanje nadgrobnih spomenika i komplicirani postupci ekshumacije, kad je ona potrebna. A međusobno poštivanje protivnika u boju, živih i mrtvih, dio je dobrih vojnih i političkih tradicija još iz doba vitezova, piše Geopolitika.
Postoje, međutim, rječiti primjeri suprotnog. I nije ih potrebno tražiti po bojištima Zapadnog fronta. U malom selu Mircea Voda, pokraj stare ceste od rumunjskog glavnog grada Bukurešta do luke Constanţa, nalazi se vojničko groblje.
Tamo su zajedno pokopani vojnici iz Bugarske, Rumunjske, Njemačke i Rusije koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, a borili su se na različitim stranama. I to se mjesto nalazi na Balkanu, ali pokazuje suptilnu razliku između članica EU i onih koji su još uvijek izvan Unije. Pitanje vrijednosti.
