Na današnji dan prije ravno 220 godina, 11. travnja 1803. Amerikancima su Francuzi ponudili teritorij cijele Louisiane u Sjevernoj Americi za iznos od samo 15 milijuna dolara.
Radilo se o golemom teritoriju koji danas pokriva čak 15 američkih saveznih država (Arkansas, Missouri, Iowa, Oklahoma, Kansas, Nebraska, Minnesota, Sjeverna Dakota, Južna Dakota, Novi Meksiko, Teksas, Montana, Wyoming, Colorado i Louisiana), a čija je površina oko 214 milijuna hektara.
Američki poslanik u Parizu Robert R. Livingston, poznat i pod nadimkom Kancelar (engl. The Chancellor), bio je prilično zatečen francuskom ponudom jer je načelno poslan s namjerom dogovaranja kupnje područja oko grada New Orleansa od Francuske za 10 milijuna dolara.
Kupnja stotine puta većeg teritorija za samo 50 % veću cijenu činila mu se sjajnom pa je bio siguran da će njegovi sunarodnjaci prihvatiti ponudu. I doista, 30. travnja 1803. u hotelu Tubeuf u Parizu potpisan je Sporazum o prodaji Louisiane.
U ime Francuske transakciju je vodio Napoleonov ministar François Barbé-Marbois. Sjedinjene Američke Države stekle su time golemo zemljište veličine cijele Zapadne Europe po cijeni od samo 7 centi po hektaru.
Nakon javne objave Sporazuma o prodaji postavilo se pitanje njegove ustavnosti. Predsjednik Thomas Jefferson je prodaju prvo opravdavao kao dobru investiciju, ali je potom ustavnost vidio u zaštiti prava američkih građana.
Političarima je bilo sporno i davanje državljanstva Francuzima, Španjolcima i slobodnim crncima koji su živjeli u New Orleansu, kako je nalagao Sporazum.
Sve to nije spriječilo formalnu predaju Louisiane SAD-u 20. prosinca 1803., kojoj je prethodila formalna predaja teritorija između Francuza i Španjolaca 30. studenoga 1803.
S obzirom da su Španjolci predali Frncuskoj ogroman teritorij pod Napoleonovim pritiskom, bez da su na tome zaradili, može se kazati da u cijeloj toj priči ni Bonaparte nije previše izgubio.