U Njemačkoj nekadašnji borci IS-a moraju odgovarati pred sudom, u Albaniji također. No za razliku od Njemačke, u toj balkanskoj zemlji do sada nije pokrenut niti jedan postupak protiv džihadista koji su se vratili iz Sirije - iako je sudjelovanje u oružanim sukobima u inozemstvu albanskim zakonom predviđena kazna od nekoliko godina zatvora.
Sander Leši, savjetnik za sigurnost albanskog premijera Edija Rame, izjavio je kako "povratnici strahuju od kaznenog progona" i zato odlaze u ilegalu.
Ebu Zaid (pravo ime poznato redakciji) 28-godišnji Albanac, je jedan od njih. Svoju priču je za Deutsche Welle ispričao u restoranu u Tirani.
Kaže da je bio "raspušteno" dijete. Oružje i tuče nisu mu bile nepoznate prije nego što je, ima tome nekoliko godina, islam počeo upravljati njegovim životom. "To je bio moj spas". Kao i u mnogim muslimanskim obiteljima u Albaniji, ni u njegovoj vjera nije igrala neku značajnu ulogu. Međutim, Ebu je počeo proučavati izuzetno konzervativni smjer islama salafizam, uči arapski, rano se ženi "kao što i priliči muslimanu".
Na Internetu prati rat u Siriji: "Sve što sam vidio, prilično me je pogodilo kao vjernika. Htio sam pomoći muslimanskoj braći. Odlučio sam otići u Siriju. Nisam osjećao nikakav strah, nego sam imao herojski osjećaj da radim nešto dobro: pomažem u tomu da se sa vlasti zbaci Bašar al-Asad".
Ebu Zaid je s još dvojicom Albanaca 2014. otputovao u Siriju. Roditeljima je rekao da ide u Saudijsku Arabiju studirati religiju. "Put je bio jednostavan: od Tirane do Istambula autobusom za 40 eura i još 40 eura do sirijske granice. Nije bilo kontrole." Mlade Albance su s druge strane granice dočekali i odveli do Alepa, gdje su se prvo borili na strani Al Nusra Fronta.
"Sve je bilo precizno organizirano: oružje, uniforma, hrana. Tamo sam upoznao dosta mladih ljudi iz Francuske, Danske i Njemačke. S obzirom na to da dobro govorim arapski, imao sam sa svima vrlo dobre kontakte. Bio sam najbolji prijatelji s jednim starijim gospodinom iz Bosne. S njim sam stalno pričao."
Ebu Zaid kaže da je zbog iskustva s oružjem slovio kao "koristan". Poslije mjesec dana, mladi dobrovoljci su sudjelovali u borbi oko Alepa. Je li nekoga ubio? Ebu Zaid ne želi odgovoriti direktno: "Mi nismo gajili nikakvu sumnju: borili smo se protiv neprijatelja, vojnika Bašara al Asada i nije bilo milosti."
Ubrzo je primijetio da se između Al-Nusra Fronta i "Islamske države" odvija borba za prevlast. Bio je impresioniran propagandom "Islamske države", pa joj se pridružuje u posljednjim mjesecima svog boravka u Siriji: "IS je bila bolje organizirana. Imali su više oružja i bili su bolje financirani - ne znam odakle."
Ali realnost među mladim IS borcima bila je drugačija. Iskustvo mu je otvorilo oči: "Poslije više sati borbe u Alepu smo konačno izašli kako bi pokopali svoje mrtve vojnike. Ali, bilo je i mrtvih vojnika iz Asadovih trupa. Jedan od nas, Egipćanin, odlazi i mrtvom vojniku odsijeca uši. Sakaćenje leševa je veliki grijeh u islamu."
On je razočaran IS-džihadistima. "Oni nisu imali vjersku nastavu, ne poznaju Kuran, zbog toga takav ekstremizam. Ako te uhvate sa cigaretom, opomenu te, ako slušaš muziku, unište ti računar. Mnogi slijepo slijede komande."
U Siriji je upoznao mnoge mlade Europljane koji su se htjeli vratiti: "Pitali su me je li povratak u skladu s islamom i ja sam rekao – da. Onda su pitali druge koji su im rekli: Ne, ne možete se vratiti. To nije zemlja islama. "
2015., nakon što su dvojica njegovih prijatelja Albanaca poginuli, i sam je poželio vratiti se kući. "To nije bilo samo razočaranje onim što sam tamo vidio. Posebno sam bio dirnut licima moje djece i suzama moje majke tijekom naših razgovora preko Skajpa." Tako obrazlaže svoj povratak kuc´i.
"Danas, sebe smatram prevarenim vjernikom. Rat je rat, nikada lijep, tamo nema spasenja." IS-zapovjedniku u Siriji je rekao da ide pokupiti svoju ženu i djecu u Turskoj.
Nakon povratka u Albaniju Ebu Zaid se drži dalje od vlasti. Živi povučeno u Tirani kao radnik, njegovi bliski prijatelji su mu čestitali na povratku. "Danas imam više suosjećanja za ljude," kaže on.