Roditelji čije su bebe nestale iz porodilišta tvrde da su njihova djeca sa iseljeničkim putovnicama odvedena u Švedsku, Dansku, Norvešku, Francusku, SAD...
Oni se, u toj tvrdnji, oslanjaju na nespornu činjenicu da su prije toga mnoga djeca iz bivše Jugoslavije legalno usvojena u inozemstvu, u nekim slučajevima, kako se pokazuje - uz korupciju.
Kada se taj mehanizam uhodao, tvrde, prešlo se na obmanjivanje roditelja da su im djeca umrla u porodilištima, da bi onda mimo njihovog znanja bila prodana strancima, prenosi B92.
"Bebe iz Srbije su se 'osladile' strancima, i mi smo uvjereni da je poslije velikog broja usvajanja djece sedamdesetih godina i poslije toga nastavljen 'izvoz beba' ", tvrdi Goran Filipović, roditelj iz Beograda. "Poslije oduzimanja djece od majki i usvajanja, naše bebe su potom počele nestajati iz porodilišta. A poznato je, na primjer, da u jednom gradu u Danskoj živi veliki broj uspješnih poslovnih ljudi usvojenih iz naše zemlje".
Novi roditelji očito nisu žalili novac da dobiju dijete baš iz Srbije, jer su bili poznati kao zdrava, vitalna nacija, još "neiskvarena" visokim standardom. Ukazuju i da su, zbog manje ponude nego potražnje i 'dobre kvalitete', srbijanska djeca u inozemstvu bila veoma skupa, pišu Novosti.
Da je Srbija minulih desetljeća bila 'eldorado za usvajanje djece', dok su od ovog 'biznisa' mnogi zarađivali, potvrdio je Anders Olsen, koji već 42 godine živi u Kopenhagenu. Rodio se 1972. u Slankamenu kao Srđan Milinković. Kada mu je danska majka kazala da su ga kao tromjesečnu bebu kupili za 20.000 maraka od Centra za socijalni rad u Srbiji, izbezumljeni čovjek je doputovao u Slankamen. Upoznao je prave roditelje, Dušana Milinkovića (88) i Sofiju Bošnjak (63), koja mu je rekla da je po dolasku iz porodilišta, nasilno odveden iz kuće.
A tih davnih godina, novine u Danskoj, u kojoj je za nekoliko godina bilo usvojeno 35 mališana, pokušale su ekonomskim teškoćama objasniti zašto Srbija jedina u Europi, dozvoljava 'izvoz djece', prenosi B92, a pišu Večenje novosti.
I tada je bila javna tajna da su poneki danski odvjetnici uzimali dobre svote novca da bi proveli usvojenje jugoslovenskog djeteta. Gdje je taj novac završavao, bilo je teško dokazivo, ali se pretpostavljalo da su bebe iz Jugoslavije kupovane.
U to vrijeme, u zakonu o usvojenju nije bilo nikakve stavke o stranim državljanima", prisjeća se Danica Petrović, umirovljena socijalna radnica iz Niša.
Strani državljani su 1967. godine usvojili na teritoriji SR Srbije desetoro djece. Iduće godine već je zabilježeno 13 takvih slučajeva, a 1969. - 24. Narednih godina je taj broj rastao.
Početkom sedamdesetih, u Zenicu, Prištinu i Kulu stigla je 'narudžbenica' iz Danske i Švedske za čak 230 djece! Tada je Jugoslavija postala poznat izvoznik beba, za koji se svijet sve više zanimao, pišu srbijanski mediji.
Stranci su, u međuvremenu, pronašli mnogo jednostavniji način da dođu do djece, a da i ne vide Jugoslaviju. Tada nije bila tajna da izvjestan broj radnica zaposlenih van zemlje, rađao izvanbračnu djecu, a potom ih 'poklanjao' pojedincima ili organizacijama i agencijama za usvojenje.
A u to vrijeme, na radu u inozemstvu bilo je samo iz Srbije oko 30.000 žena. Služeno, za šest mjeseci 1972. godine u Zapadnom Berlinu, na području Jugoslovenkog konzulata u Stutgartu usvojeno je čak 1.300 mališana, izvanbračno rođenih u SR Nemačkoj, gdje su njihove majke, državljanke Jugoslavije, bile privremeno zaposlene.
