Bosanskohercegovačka javnost i dalje se pita što se događa s djecom pronađenom u kući u predgrađu Brčkog, a cijeli slučaj sada je u fokusu Tužiteljstva Brčko distrikta, prenosi N1.
Vapaj jedne djevojčice doveo je do njihovog spašavanja, no postavljaju se i nova pitanja – što je s ostalom nevidljivom djecom u bh. društvu? Kada će sustav zaštititi romsku djecu i njihova prava, ili su neka djeca u društvu ''više jednaka'' od drugih?
O ovoj temi raspravljalo se u emisiji Novi dan, a gosti su bile Jadranka Miličević, predstavnica CARE International, Indira Bajramović iz udruženja Bolja budućnost i Abida Pehlić iz Udruženja Novi put iz Mostara.
Miličević je istaknula kako informacije o ovom slučaju dobiva iz medija te da je prema dostupnim saznanjima skrb o pronađenoj djeci preuzeo Crveni križ, koji ih je smjestio na sigurno mjesto dok traje istraga.
Naglašava kako odgovornost za ovu djecu snose institucije, neovisno o njihovom državljanstvu. ''Neka od ove djece imaju hrvatsku putovnicu, no to ne smije biti izgovor. Odgovorni su oni koji su dužni brinuti o svim građanima ove zemlje, bez obzira na nacionalnost'', poručila je.
Bajramović je dodala kako će pitanje ove djece delegirati Odboru za Rome i Romkinje pri Vijeću ministara BiH, čiji je član. Istaknula je da prema dostupnim informacijama uhapšena osoba tvrdi da su u kući boravili njezini unuci, što znači da je u objektu bilo i romske djece.
Pehlić je upozorila na dva moguća scenarija – da se radi o trgovini ljudima ili ilegalnom vrtiću. Posebno ju zabrinjava činjenica da su u kući u Brčkom bila djeca iz različitih krajeva BiH, pa čak i iz Hrvatske. ''Zašto bi djeca iz moje županije (HNŽ) bila smještena stotinama kilometara dalje?'' upitala je.
Podsjetila je i na slučaj "Hamidović" iz prošlosti, kada su desetine romske djece odvođene u zemlje EU, gdje su bila prisiljena na prosjačenje, krađe i pružanje seksualnih usluga.
Pitanje kako je moguće da nitko nije primijetio kuću u kojoj je boravilo 31 dijete, dok su ispred objekta bila sušena dječja odjeća i vidljivi znakovi prisutnosti djece, dovodi do šireg problema ignoriranja ranjivih skupina u društvu.
Miličević smatra da bh. društvo ima poražavajući odnos prema romskoj populaciji – od rana udaja do povlačenja djece iz obrazovnog sustava, na što institucije često ne reagiraju. ''Ako dijete ne dođe sedam dana u školu, netko treba izaći na teren. Znamo za stotine slučajeva gdje nema reakcije,'' poručila je.
Bajramović je naglasila kako se godinama bori protiv predrasuda da je prisilni brak dio ''romskog običajnog prava''. ''To nije tradicija Roma, to je trgovina ljudima i zakon se mora provoditi za sve,'' zaključila je.
