Dok se Europa još čudila, u Mostaru se pisala povijest biciklizma Bosne i Hercegovine
Starleyev model bicikla smatra se prvim modernim biciklom. Prvi put svijetu je predstavljen 1885. godine, a već sljedeće godine pojavio se u Mostaru.
U svibnju 1887. godine tisak piše: "Bicikli. I u našem gradu prilično su se umnožili bicikli te je, kako se saznaje, pristupio ovamo jedan instruktor, koji podučava na pogibljiv način da kola voziti se; a i vozioci po gradu zahtijevali su od općinstva nesnošljiva uklanjanja, te je i starija vlast pobrinula se to odstraniti, doznačivši mjesto kuda se bez opće pogibelji mogu vozati."
Nema čvrstih dokaza tko je taj, tada svjetski novitet, donio u Mostar. Neki kroničari upućuju na ing. Miloša Komadinu, koji je na dužnost gradskog inženjera u Mostaru postavljen 1883, a susrećemo ga i u zapisima o prvoj biciklističkoj utrci u Mostaru.
Sarajevo oduševljeno izletnicima iz Hercegovine
Mjesec dana nakon članka "umnožavanju" biciklista u Mostaru, tisak piše: "Izlet. Prošle subote (28. svibnja 1887. - K.D.M.) u tri sata po podne šest mostarskih Biciklista na Biciklima (velocipedima) učinili su prvi izlet, i odjezdiše u Sarajevo. Pri svojem putu prenoćiše u Konjicu a sutra dan na 29. u 3 sata i po poslije podne stigli su u Sarajevo. Između Tarčina i Blažuja na susretu dočekaše ih dva sarajevska Biciklista a u Ilidži opet druga dva, koji su ih pratili u glavni grad Bosne. Pri odlasku i povratku, njihovo cijelo putovanje bilo je zanimljivo i sretno, niti im se kakva nesreća slučila. Mi se radujemo tom njihovom izletu, a tim više što su s tim dokazali da se na Biciklu može iz Mostara u Sarajevo doći za 13 sati, prevalivši 174 kilometra."
-1899-webp.webp)
Nekoliko mjeseci kasnije i sarajevski tisak piše i o posljedicama izleta mostarskih biciklista u Sarajevo.
"Od ljetos viđaju se po sarajevskim ulicama, iz dana u dan sve više takozvani bicikli, dvokolica na kojima biciklisti jezde po Sarajevu i sarajevskom polju, čak do Blažuja. Mi smo tu novu začudnu pojavu u Sarajevu u svoje vrijeme zabilježili, a danas možemo reći da ih imade već preko 20 takvih dvokolica i da biciklisti kane da osnuju ovdje naročit klub za bicikliste, kao što ga već imade u Mostaru i u Derventi", pisao je u članku naslova "Nove dvokolice" Sarajevski list u kolovozu 1887. godine.
Prvi klub, prve utrke
U Mostaru te 1887. godine utemeljen biciklistički klub Mostarer Radfahrer - Verein. Utemeljili su ga biciklisti iz redova doseljenih činovnika i stručnjaka, ali su ubrzo bicikl prihvatili i "domaći" ljudi.
Već naredne 1888. god. držana je prva biciklistička utrka u Mostaru. Organizirana je na "Novom godišnjem pazaru", prostoru na kome se danas nalaze zgrada zatvora (Ćelovina) i Okružni sud. Utrka se odvila u nekoliko disciplina.
-društva-Mostar-webp.webp)
Prvo su "na mejdan" izašla tri biciklista za trku na 3.000 m: S. Mitelbach, V. Vanderer i Miloš Komadina. Nakon minute i 39 sekundi Mitelbach i Vanderer istovremeno su došli do cilja, a inženjer Komadina kasnio je tek nekoliko sekundi.
U utrci na 5.000 m prvo je mjesto osvojio Miloš Komadina, drugo Mitelbach, a treće M. Merčep. U utrci "što sporije", od četvorice natjecatelja zadnji je stigao M. Merčep.
U utrci za koju je vladalo najviše zanimanja, "Damskoj trci", imali su pravo nastupati samo mostarski biciklisti. Utrkivali su se na 2.000 metara. Pobijedio je Miloš Komadina, a mostarske su ga dame nagradile srebrnim i pozlaćenim peharom i velikom srebrnom medaljom.
U utrci "Samo za goste" na 4.000 metara pobijedio je L. Lešner iz Sarajeva, a T. Lsuhi je stigao drugi. U završnoj, utrci na 1.000 m sa zaprekama sudjelovala su četiri natjecatelja, a pobijedio je S. Mitelbah.
Cijeli događaj pratila je vojna glazba sa svojim programom. Zapisano je kako je toga, 16. rujna 1888., u Mostaru vladala nesnosna vrućina.
Pored već postojećeg Mostarer Radfahrer - Vereina, u Mostaru je utemeljeno i Prvo hercegovačko velocipedsko društvo. Ono je već 1889. djelovalo i na kraju te godine pripremilo svoju godišnju zabavu.
Nova moda, novi biznisi
Rast popularnosti bicikla, ubrzo su primijetili i trgovci. U lokalnom je tisku 1895. godine objavljen je oglas: “STYRIA, DVOKOLICA. Naša Styria - Bicikli su od kaučuka na dva kotača, dokazano je da su u svom sastavu iz najboljeg najjačeg materijala udešeni, te što ljepoti i zahtjevu te finoj izradbi odgovaraju. Najizvrsnijom englezkom zaštitnom markom. Cijena: Počamši od for. 156-te dalje sa napuhanom gumom a sa šupljom 26 for. jeftinije. Joh. Puch i Comp. Tvornica Graz Karlauer Strasse, skladište u Beču i Berlinu. G. Thonhauser koja drži skladište u Mostaru i Sarajevu.”
Oglas dokazuje kako su se u Mostaru i dalje pratili svjetski trendovi, jer je ponuđene bicikle s napuhanim gumama (pneumatikom), u uporabu uveo J. B. Dunlop samo godinu dana ranije.
Dva doseljenika Anton Tiberio i Ivan Beli otvorili su 1900. godine elektromehaničarsku radnju uz najavu: “Skladište kotača u vlastitoj izradbi od engleskog materijala…”. Beli je nastavio još dugo raditi s biciklima, a Tiberio, svoj interes usmjerio prema filmu i postao jedan od pionira prikazivačke filmske umjetnosti u Mostaru.
Grad uvodi red
Nakon donošenja propisa za kola i fijakere, Gradsko je vijeće Mostara 20. kolovoza 1899. donijelo je "Red za koturaše". Zabranilo je vožnju biciklom Kujundžilukom i Starim mostom, Vakufskom ulicom do Šemovačkog mosta, te Malom tepom. U Srednjoj ulici zabranjena je vožnja svim poprečnim sokacima izuzev Karadžozbegovim, Hanskim, Telčevim, Soldinim i Ćiberovim prema Mejdanu. Svim je poprečnim sokacima Glavne ulice zabranjena vožnja biciklom izuzev Pašine i Dudine ulice, kao i svim sokacima Predhuma na obje strane, te Cernice, izuzev Krpića sokaka i konačno Crkvene, Zahumske i pobočne na Pijesku. Biciklima je zabranjeno kretanje ispred crkava u vrijeme svetkovina i nedjeljom, na vašarima, u vrijeme sprovoda i procesija, svatova i u blizini škola prije i poslije predavanja.
Gradsko-kotarski ured je preko tiska 4. studenog 1899. pozvao sve vlasnike bicikla da u roku od 14 dana uplate pristojbu i uzmu tablice s brojem.
Skoro dvije godine kasnije, 28. rujna 1901. Gradsko vijeće je donijelo odluku "udariti taksu na bicikle po 6 kruna na komad, izuzevši bicikle gradskih i vojničkih ureda i bicikle liječnika." Obrazloženje je glasilo "Ova se taksa opet time opravdava što kome je do vožnje neće biti nimalo teško 6 kruna godišnje plaćati, kao što i vlasnik taksu za svako pseto plaća 6 kruna godišnje psetarine...”
Gle čuda, opet je birokraciji bilo malo, pa je 24. veljače 1909. donesena odluka po kojoj je taksa po biciklu određena u visini od 10 kruna, a tablice za bicikla, motore i automobile po cijeni od 80 helera.
U petak 17. travnja će, skoro 139 godina nakon povijesnog izleta mostarskih biciklista u Sarajevo, iz Sarajeva prema Mostaru krenuti, opet povijesna, prva utrka Tour of BiH.
Pri pisanju članka korišteni su dijelovi knjige "Mostar susret svjetskih kultura" Karla Drage Miletića.
-webp.webp)
