Kandidati za Skupštinu HNŽ: Kako sport uvesti u zakon?

Sportskim uspjesima često se hvale više oni s političkih govornica, nakićenih priopćenja i namještenih fotografiranja nego oni koji ih ostvare.

Unatoč brojnim sportskim kolektivima, uspješnim pojedincima, brojnim titulama i medaljama i natjecanjima za koje se ponekad skupljaju novi kao u humanitarnoj akciji, Hercegovačko-neretvanska županija nema zakon o sportu.

Dok se tijekom fotografija s prvacima govori o sportu na sva zvona, on je nekad prepušten entuzijazmu pojedinaca ali i džepovima roditelja čija se djeca bave sportom.

Kandidati za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije na Općim izborima zamoljeni su za odgovore na pitanje kako urediti sport u županiji?

Silvio Bubalo, nositelj liste HRS-a za Skupštinu HNŽ-a, i sam nekada profesionalni nogometaš, kaže kako je potrebno ''razdvojiti amaterski od profesionalnog sporta, te njihovo financiranje kroz Proračun''.

''Ako se ulaže u profesionalni sportski kolektiv, onda to može biti isključivo za unaprijeđenje infrastrukture i stjecanje neophodnih licenci za nastupe u europskim natjecanjima. Također, razdvojiti sportove po kategorijama, npr. momčadske, borilačke, škole sporta i što je najvažnije napraviti kriterije uspješnosti. Mislim da ne treba napominjati da samo Mostar ima nekoliko uspješnih sportaša u borilačkim sportovima kao što su judo, taekwondo, tajlandski boks koji ostvaruju vrhunske svjetske rezultate, a ne postoji sustav za njihovo nagrađivanje. Neophodno je urediti, poticati i organizirati natjecanja za osobe sa invaliditetom u HNŽ, što do sad nije bio slučaj'', smatra Bubalo.

Tihomir Šarac, nositelj liste Hrvatske koalicije – Humska snaga pravaša (HSP BIH, HUM, HSP AS, HSP BiH i HB) kaže kako ''sport mora dobiti jasna pravila''.

''HNŽ treba Zakon o sportu kojim će se urediti financiranje klubova i saveza, kriteriji za dodjelu javnog novca, odgovornost korisnika sredstava i transparentnost trošenja. Najviše moramo ulagati u djecu i omladinski sport, stručni rad trenera i sportsku infrastrukturu. Sport nije samo natjecanje. On je zdravlje, odgoj, disciplina i ulaganje u djecu'', kaže Šarac.

Majda Behrem-Stojanov, kandidatkinja DF-a za županijsku Skupštinu, navodi da je u županiji ''koja nema ni Zakon o sportu stvoren elitistički sustav u kojem su sportske aktivnosti rezervirane samo za one koji to mogu platiti''.

''Zbog galopirajuće inflacije, doveli smo se u situaciju da roditelji radničke klase svojoj djeci ne mogu platiti ni osnovnu opremu, članarine, a kamoli odlaske na natjecanja, čime stvaramo duboku društvenu diskriminaciju. Dok nogometni klubovi, uključujući i moj Velež kojeg svim srcem podržavam, opravdano privlače najveću pažnju, pojedinačni, bazični i školski sportovi su potpuno napušteni. Kao roditelj djeteta koje je svojevremeno bio plivački reprezentativac BiH, osobno sam osjetila zid šutnje i odbijenice kantonalnih i federalnih ministarstava, dok su roditelji sami financirali odlaske na europska natjecanja.  Mi ćemo pokrenuti hitno usvajanje Zakona o sportu HNŽ, uvesti transparentne kriterije financiranja masovnog i pojedinačnog sporta, te kroz kantonalne propise i poreske olakšice inicirati da privatne firme mogu dio svojih obveznih lokalnih taksi direktno usmjeravati u namjenski kantonalni fond za razvoj sporta i infrastrukture, čime bi se roditelje oslobodilo u dobroj mjeri ovog financijskog tereta'', kaže Behrem-Stojanov.

Marko Ćurčić, nositelj liste HDZ-a 1990 za Skupštinu HNŽ, rekao je kako ''sport služi kao proračunski bankomat za dobro povezane uprave, dok roditelji sami plaćaju članarinu, opremu i svaki odlazak na natjecanje''.

''Dakle, može se vrlo lako zaključiti da pojedinci uspijevaju usprkos, a ne zbog trenutnog uređenja. Moj prvi kriterij je vrlo jednostavan: može li dijete trenirati i kada njegova obitelj nema dovoljno novca? Tražit ću cjelovit županijski zakon o sportu, usklađen s višim propisima, koji će jasno urediti javni interes, financiranje i zaštitu sportaša. Uz zakon mora ići provedbeni program i proračun. Treba razdvojiti novac za djecu i rekreaciju, razvoj talenata, sport osoba s invaliditetom te profesionalni i vrhunski sport. Nije svaki trošak klubova automatski javni interes, niti rezultat prve momčadi smije pojesti cijeli novac za školu sporta. Predlažem početni program vaučera do 300 KM godišnje za 2.000 djece i mladih od šest do osamnaest godina, prvenstveno iz obitelji s nižim prihodima. To je najviše 600.000 KM izravnih potpora godišnje, što nije neki novac za Županiju a značio bi puno za ugrožene obitelji. Vaučer bi se mogao koristiti za odobrene sportske ili kulturne aktivnosti, prema izboru djeteta. Time pomažemo obitelji i otvaramo vrata aktivnosti, umjesto da se nadamo kako će se pomoć klubu sama od sebe preliti do djeteta, odnosno ne prepuštamo ništa slučaju. Talentiranim sportašima trebaju stipendije i mogućnost usklađivanja treninga sa školovanjem, a ne poruka da biraju između obrazovanja i sporta. Zato financiranje i odgovornost treba urediti precizno. Moj posao je osigurati poštena pravila i dostupne uvjete za sve, najveća je šteta vidjeti mlade ljude s talentom koji nikad nije imao ni prilike da se ostvari'', rekao je Ćurčić.

***Pitanja za ovo tekstualno sučeljavanje na portalu Bljesak.info, pored ovih stranaka, poslana su i HDZ-u BiH, SDP-u i SDA, ali ih nismo dobili do zaključivanja tekstova.