Skupina G: Belgija predvodi, Salah i Taremi traže iznenađenje
Ako pogledamo unazad tri prvenstva mogli bismo zaključiti da se Belgijanci "miluju" s kuglicama koje im redovito dodjeljuju itekako prolazno skupinu. Tako je i ove godine.
Na prvi pogled, skupina G djeluje kao jedna od onih u kojima postoji jasan favorit. Belgija, jedna od najjačih europskih reprezentacija posljednjeg desetljeća, ulazi u natjecanje s ambicijom osvajanja nove medalje, dok će Egipat, Iran i Novi Zeland voditi žestoku borbu za prolazak u nokaut fazu.
Belgija – pomlađena zlatna generacija s očekivanjima dobrog rezultata
Belgijanci dolaze na svoje petnaesto Svjetsko prvenstvo kao najveći favorit skupine. Nakon što su na prethodna dva prvenstva išli iz jedne krajnosti u drugu (osvajanje bronce i ispadanje iz grupe), ove godine žele dokazati kako nisu u potpunosti potratili velika imena iz svoje zlatne generacije. Iako je veliki broj njih prošao najbolje igračke godine ili više nije dio reprezentacije, kostur je i dalje tu, promiješan s nekoliko mladih, nadolazećih aduta.
Iskustvo veterana i energija "malaca"
Izbornik Rudi Garcia u SAD, Kanadu i Meksiko vodi momčad koja kombinira iskustvo veterana i energiju mlađih igrača.
Prvo ime reprezentacije i dalje je Kevin De Bruyne. Veznjak je godinama mozak belgijske igre, a i u kvalifikacijama za Mundijal pokazao je da još uvijek posjeduje vrhunsku viziju, preciznost i sposobnost da jednim potezom riješi utakmicu. Za 34-godišnjeg De Bruynea ovo bi mogao biti posljednji nastup na Svjetskom prvenstvu, što mu daje dodatni motiv da Belgiju odvede što dalje.
U vrhu napada glavna uzdanica ostaje Romelu Lukaku, najbolji strijelac u povijesti belgijske reprezentacije. Iako je posljednjih godina imao problema s ozljedama, njegova snaga, iskustvo i umješnost u kaznenom prostoru uvijek mogu donijeti prevagu.
Posebnu pozornost privlači i Jérémy Doku, jedan od najbržih i najeksplozivnijih krilnih igrača današnjice. Doku se oslanja na svoje glavno oružje – igra jedan na jedan s protivničkim bekovima, što bi reprezentaciji Belgije moglo dati dodatnu kvalitetu na ovom prvenstvu.
Ne treba zaboraviti ni Thibauta Courtoisa, iskusnog čuvara mreže Real Madrida s pregršt važnih utakmica među vratnicama. S obzirom na godine i njemu bi ovo moglo biti posljednje Svjetsko prvenstvo, a iskustvo i sigurnost koje nosi sa sobom sigurno su impuls čitavoj ekipi na terenu.
Bez karakteristične čvrstine u obrani
Za razliku od razdoblja između 2014. i 2022. godine, kada je raspolagala možda i najtalentiranijom generacijom u svojoj povijesti, današnja Belgija prolazi kroz svojevrsnu tranziciju i još uvijek traži idealan balans između iskusnih igrača i novih snaga.
Belgija također više nema obranu kakvu je imala u vrijeme Vincenta Kompanyja, Jana Vertonghena i Tobyja Alderweirelda na vrhuncu karijere. Današnja zadnja linija djeluje manje uvjerljivo, posebno protiv reprezentacija koje igraju brzo i okomito. Problemi u tranziciji i ostavljanje prostora iza visokog obrambenog bloka povremeno su dolazili do izražaja tijekom kvalifikacija i utakmica protiv kvalitetnijih protivnika, ali ulazak u nokaut fazu ne bi smio doći u pitanje.
Vjerojatnih 11
4-2-3-1: Courtois – Castagne, Theat, Mechele, De Kuyper – Onana, Raskin – Trossard, De Bruyne, Doku – De Ketelaere
Egipat – konačno imaju temelj za dobar rezultat
Egipat iza sebe ima bogatu i uspješnu povijest na afričkoj nogometnoj sceni. Sa sedam naslova prvaka Afrike najtrofejnija je reprezentacija u povijesti Afričkog kupa nacija, a tijekom desetljeća izgradio je status jednog od nogometnih velikana kontinenta. Međutim, za razliku od kontinentalnih natjecanja, nastupi na svjetskim prvenstvima nisu donijeli željene rezultate. Egipćani su kroz povijest rijetko uspijevali ostaviti značajniji trag na najvećoj nogometnoj pozornici te još uvijek čekaju svoj prvi plasman u nokaut fazu Mundijala
Kroz kvalifikacije su prošli bez većih problema, na Afričkom kupu nacija dogurali su do polufinala, a posljednji nastup na Svjetskom prvenstvu 2018. godine završili su bez osvojenog boda.
Mohamed Salah – jedan je faraon, a to nije Tutankamon
Kada se govori o Egiptu, gotovo je nemoguće ne početi s Mohamedom Salahom. Zvijezda egipatskog nogometa i jedan od najboljih afričkih igrača svih vremena ponovno će biti glavna uzdanica "Faraona" bez obzira na lošu sezonu u Liverpoolu. Uz njega, mnogo toga će ovisiti i o Omaru Marmoushu, napadaču Manchester Citya.
Izbornik Hossam Hassan na ovo prvenstvo vodi čak četiri golmana, a priliku da se pokaže na najvećoj svjetskoj sceni dobit će i osamnaestogodišnji napadač Al Ahlya – Hamza Abdelkarim. Potez je to koji je mnoge ostavio u čudu, ali kako je Hassan apsolutna legenda egipatskog nogomet, barem za sada, nema potrebu objašnjavati svoje odluke.
Protiv tradicije i manjka iskustva nogometa na visokoj razini
Među Egipćanima vlada veliki optimizam, posebice zbog toga što se kao najveći rivali za prolazak skupine pojavljuju Iran i Novi Zeland, reprezentacije koje sigurno nisu kvalitetnije od "Faraona". Ipak, boljke koje imaju u vidu navike loših rezultata protiv ekipa izvan afričkog kontinenta i nedostatak većeg broja igrača koji nastupaju u Europi dovoljan su razlog za oprez. Egipćani stoga znaju da će, žele li ostvariti povijesni iskorak, morati pokazati više kvalitete, zrelosti i kontinuiteta nego na bilo kojem dosadašnjem svjetskom prvenstvu, a ispadanje iz skupine bio bi najveći reprezentativni podbačaj do sada.
Vjerojatnih 11:
4-2-3-1 Shobeir – Hany, Ibrahim, Fathy, Fatouh – Lasheen, Attia – Salah, Ashour, Trezeguet – Marmoush
Iran – četvrti uzastopni Mundijal i prilika za rušenje prokletstva
Iran na Svjetskom prvenstvu nastupa sedmi put u povijesti, a zanimljivo je da će ovo biti njegovo četvrto uzastopno sudjelovanje na najvećoj nogometnoj pozornici. Unatoč kontinuitetu i brojnim uspjesima na azijskoj sceni, Iranci još nikada nisu prošli skupinu Svjetskog prvenstva, što ostaje njihov najveći sportski izazov. U kvalifikacijama za SP 2026. ponovno je pokazao svoju kvalitetu, osiguravši plasman među najboljima u azijskoj zoni bez većih poteškoća, no bez konačne potvrde i proboja na svjetskoj sceni kontinentalni uspjesi se neće dugo pamtiti.
Taremi nosi kult reprezentacije
Najveća snaga momčadi i dalje je napadački dio. Predvodi ga Mehdi Taremi, godinama jedan od najboljih azijskih napadača. Taremi je postao simbol moderne iranske reprezentacije, a ujedno je i jedini iranski nogometaš koji je na svjetskim prvenstvima postigao više od jednog pogotka.
Uz njega važnu ulogu imaju iskusni Alireza Jahanbakhsh, kapetan Ehsan Hajsafi te vratar Alireza Beiranvand, jedan od najprepoznatljivijih čuvara mreže na azijskom kontinentu.
Zanimljivo, neposredno prije turnira iz sastava je izostavljen Sardar Azmoun, navodno zbog neslaganja s vodstvom države.
Iran tradicionalno njeguje discipliniran i organiziran stil igre. Nije riječ o reprezentaciji koja će dominirati posjedom, ali je iznimno opasna u tranziciji i jedna od taktički najuređenijih momčadi izvan europskog i južnoameričkog kruga favorita.
Stvari koje ne bi trebale imati veze sa sportom
Iran na ovo prvenstvo dolazi iz okolnosti koje ne bi trebale imati veze sa sportom. Sukob koji se već mjesecima vodi sa SAD-om uvjetovao je i to da su Iranci morali biti smješteni u Meksiko, a poznavajući nacionalni naboj i srce naroda, izbornik Amir Ghalenoei ne bi trebao imati problema u pronalasku motivacije svojim igračima. Pridodajući tome izjednačenu skupinu u kojoj se itekako imaju pravo nadati svom prvom prolasku dalje, Iran ima i više nego realne šanse da se nađe u nokaut fazi natjecanja.
Vjerojatnih 11:
4-3-3 Beiranvand - Esmaeilifar, Nemati, Khalilzadeh, Mohammadi - Ezatolahi, Ghoddos, Noorafkan – Jahanbaksh, Taremi, Hosseinzadeh
Novi Zeland – gospodari Oceanije
Novi Zeland nema dugu povijest nastupa na svjetskim prvenstvima. Ovo će biti tek njihov treći nastup na završnom turniru, nakon Španjolske 1982. i Južne Afrike 2010. godine.
Ipak, "All Whitesi" imaju nešto čime se malo koja reprezentacija može pohvaliti. Na Svjetskom prvenstvu 2010. ostali su neporaženi, remiziravši sa Slovačkom, Italijom i Paragvajem. Paradoksalno, bili su jedina neporažena reprezentacija tog turnira, a ipak nisu prošli skupinu.
Put do Mundijala 2026. bio je vrlo uvjerljiv. Novi Zeland dominirao je kvalifikacijama Oceanije i u finalu završnog turnira svladao Novu Kaledoniju s 3:0, čime je osigurao izravan plasman na Svjetsko prvenstvo.
Chrisova šuma
Prva zvijezda momčadi bez ikakve sumnje je kapetan Chris Wood. Iskusni napadač godinama je zaštitno lice novozelandskog nogometa i uvjerljivo najbolji strijelac reprezentacije. Njegova fizička moć, igra glavom i iskustvo iz najjačih europskih liga glavno su oružje Novog Zelanda. Posebnu pažnju privlači veznjak Marko Stamenić, jedan od tehnički najpotkovanijih igrača u sastavu i važan kotačić u organizaciji igre.
Važnu ulogu imaju i mladi stoper Tyler Bindon te iskusni branič Tommy Smith kojem će ovo, kao i Chrisu Woodu biti drugo Svjetsko prvenstvo.
Zanimljivu priču sa sobom nosi i desni bek Tim Payne koji je zahvaljujući tomu što je uoči prvenstva bio igrač s najmanjim brojem “sljedbenika” na Instagramu preko noći postao viralan i popularan, pa tako danas broji više od pet milijuna "followera". Dobar marketinški trik.
Mogu li nastaviti niz neporaženosti?
Iako se Novi Zeland može pohvaliti svojim nizom neporaženosti na Svjetskim prvenstvima nisu svrstani niti blizu kruga reprezentacija koje bi se trebale naći u nokaut fazi. Skupina u kojoj se nalaze ne daje im zapravo da se mogu nazvati favoritom u bilo kojoj od tri utakmice, ali na Svjetskim prvenstvima su se događala i veća čuda od toga da ponos Oceanije prođe skupinu. Tko zna.
Vjerojatnih 11:
4-5-1 Crocombe - Cacace, Boxall, Bindon, Old - Stamenic, Bell, Just, Garbett, Singh – Wood.
