Skupina E na Svjetskom prvenstvu predstavlja pravu “mundijalsku” skupinu koja okuplja reprezentacije iz četiri različite nogometne federacije: Njemačka, Ekvador, Obala Bjelokosti i Curacao. Njemačka ulazi kao favorit, ali Ekvador i Obala Bjelokosti imaju dovoljno kvalitete da zakompliciraju situaciju, dok će debitant Curaçao pokušati ispisati jednu od najljepših priča turnira.
Njemačka je uspješno prošla europske kvalifikacije i u Sjedinjene Države, Kanadu i Meksiko dolazi s jasnim ciljem – osvajanje prvog mjesta u skupini i napad na završnicu turnira. Sve osim plasmana u osminu finala predstavljalo bi veliko razočaranje, posebice ako se uzme u obzir da od 2014. godine i antologijske pobjede nad Brazilom od 7:1 te kasnijeg osvajanja prvenstva, nisu uspjeli proći skupinu.
Četverostruki svjetski prvaci dolaze na prvenstvo s velikim teretom očekivanja bez prava na novi neuspjeh. Pod vodstvom Juliana Nagelsmanna pokušat će vratiti status jedne od vodećih svjetskih sila, a i Svjetsko prvenstvo zaslužuje konkurentan “Elf” u završnici turnira.
Jamal Musiala i Florian Wirtz predvode novu generaciju njemačkog nogometa, dok iskustvo donose Joshua Kimmich, Jonathan Tah i Antonio Rudiger koji sa Nicom Schlotterbeckom čine obrambeni bedem. S druge strane u sastavu Njemačke je i nadolazeća zvijezda koja je ove godine zasjala u dresu minhenskog Bayerna – Lennart Karl. Osamnaestogodišnjak je sjajnom sezonom zavrijedio odlazak na Svjetsko prvenstvo i sigurno će igrati važnu ulogu u ovoj pomlađenoj reprezentaciji Njemačke.
U napadu će dosta toga ovisiti o napadaču Stuttgarta Denizu Undavu, drugom najboljem strijelcu lige, a raznovrsnost će donijeti i Kai Havertz te Nico Woltemade.
Njemačka na Svjetsko prvenstvo dolazi s velikim očekivanjima nakon prethodnih neuspjeha. Ako stvari od početka ne krenu kako treba upravo bi pritisak rezultata mogao donijeti nervozu. Ipak, kvaliteta koju posjeduje Nagelsmannova momčad trebala bi biti dovoljna za velike stvari.
4-2-3-1: Baumann - Kimmich, Tah, Schlotterbeck, Raum - Goretzka, Pavlović, Havertz, Musiala, Wirtz - Undav.
Ekvador posljednjih godina postaje sve ozbiljnija sila južnoameričkog nogometa. Kvalifikacije su ponovno pokazale njihovu čvrstoću, agresivnost i fizičku spremnost. Zauzeli su drugo mjesta iza Argentine, a fascinantno djeluje podatak da su u osamnaest utakmica primili svega pet golova, ali su i postigli svega petnaest.
Na prošlom Svjetskom prvenstvu u Kataru ispali su u skupini iako su skinuli scalp Nizozemcima što ide u prilog tvrdnji da bolje igraju utakmice protiv kvalitetnijih protivnika u kojima ne trebaju inzistirati na posjedu lopte.
Do sada su samo jednom prošli skupinu. Bilo je to 2006. godine u Njemačkoj, a u osmini finala su ispali od Engleske.
Ove godine imaju kvalitetnu momčad spremnu za prolazak dalje.
Ekvador na ovo Svjetsko prvenstvo dolazi s možda najtalentiranijom generacijom u svojoj povijesti. Prva zvijezda momčadi svakako je Moisés Caicedo, veznjak Chelseaja koji diktira ritam igre, osvaja veliki broj lopti i povezuje obranu s napadom. Njegova energija i agresivnost u sredini terena često predstavljaju temelj svega što Ekvador radi na terenu.
Velika snaga reprezentacije nalazi se i u obrani. Piero Hincapié već se profilirao kao jedan od najkvalitetnijih mladih stopera u Europi, a s njim tu je i stoper Pariza Willian Pacho, stoperski tandem koji može parirati najjačim reprezentacijama na turniru.
Na bokovima reprezentacija raspolaže brzim i fizički moćnim igračima koji omogućuju opasne tranzicije i kontre poput Milanovog Estupinana.
Važnu ulogu imat će i kapetan Enner Valencia, najbolji strijelac u povijesti reprezentacije i igrač koji posjeduje veliko iskustvo igranja na najvećoj sceni, a upravo bi realizacija mogla biti najveći problem Ekvadoraca na ovom prvenstvu. Bez obzira na napadačku sterilnost Ekvadorci imaju dovoljno kvalitete za osvajanje barem četiri boda u skupini koja bi trebala biti dovoljna za prolazak dalje.
4-5-1 Galindez - Estupinan, Hincapie, Pacho, Ordonez - Angulo, Caicedo, Preciado, Vite, Minda - E. Valencia
Iako više nemaju globalne superzvijezde kakve su imali početkom 2010-ih, aktualna momčad obiluje talentom, fizičkom snagom i brzinom. Riječ je o reprezentaciji koja kombinira afričku atletsku moć s rastućom taktičkom disciplinom, zbog čega mnogi smatraju da bi mogla biti jedno od ugodnijih iznenađenja prvenstva. Prolazak kroz kvalifikacije bez primljenog gola probudio je vjeru navijača da mogu po prvi put dočekati prolazak skupine, ali nešto lošiji nastup na Afričkom kupu nacija drži očekivanja u strahu od novog posrtaja.
Zemlja koja je tijekom posljednja dva desetljeća iznjedrila zvijezde poput Didiera Drogbe, Yaye Touréa i Salomona Kaloua danas se oslanja na novu generaciju igrača koja je pokazala da može ostvariti velike stvari. Središnja figura momčadi je Franck Kessié. Bivši veznjak Milana i Barcelone već godinama predstavlja motor reprezentacije. Leđa će mu čuvati Kossonou, Diomande ili Ndicka, a prema naprijed velika prijetnja protivničkim obranama može biti igrač Manchester Uniteda Amad Diallo. Tu su još Guessand, Wahi, Pepe, a veliko iznenađenje je izostanak Wilfrieda Zahe.
Najveća snaga Obale Bjelokosti leži u atletskim sposobnostima momčadi, a osim toga velik broj igrača nastupa u najjačim europskim ligama, što donosi iskustvo igranja na visokoj razini. Ipak, momčad nije bez mana. Povremeno se događa pad koncentracije tijekom utakmica, posebno nakon primljenog pogotka što je već godinama specifično za afričke reprezentacije. Upravo će sposobnost da zadrže taktičku disciplinu tijekom svih 90 minuta vjerojatno odlučivati o tome hoće li ostvariti cilj i plasirati se u nokaut fazu. Kvalitetu imaju.
4-3-3 Fofana - Konan, Ndicka, Kossounou, Doue - Inao Oulai, Kessie, Sangare - Diomande, Guessand, Diallo
Među svim reprezentacijama u skupini E, Curaçao je bez sumnje najveća priča i najveći autsajder. Ova karipska država s nešto više od 150 tisuća stanovnika prvi je put izborila plasman na Svjetsko prvenstvo i već samim dolaskom među 48 najboljih reprezentacija svijeta ostvarila najveći uspjeh u svojoj nogometnoj povijesti.
Iako mnogi Curaçao vide kao najslabiju reprezentaciju skupine, riječ je o momčadi koja je posljednjih godina ostvarila veliki napredak. Zahvaljujući pametnom radu saveza i uključivanju velikog broja igrača s nizozemskim korijenima, reprezentacija je postupno podizala kvalitetu i postala ozbiljan konkurent u CONCACAF zoni.
Posebnost Curaçaa leži u snažnom utjecaju nizozemske nogometne škole. Iako je riječ o maloj karipskoj državi, većina reprezentativaca nogometno je odrastala u Nizozemskoj, prolazeći kroz akademije klubova poput Ajaxa, Feyenoorda, PSV-a, AZ-a i drugih poznatih razvojnih centara. Zahvaljujući povijesnim vezama s Nizozemskom, Curaçao godinama koristi bogat bazen igrača s otočnim korijenima koji su školovani prema jednom od najcjenjenijih nogometnih modela u Europi. Danas je gotovo cijela reprezentacija sastavljena od igrača rođenih ili nogometno formiranih u Nizozemskoj, a dodatni pečat nizozemskoj školi daje i izbornik Dick Advocaat.
Najpoznatije ime reprezentacije je Tahith Chong, a veliku ulogu ima i kapetan Leandro Bacuna. Posebno važan čovjek je vratar Eloy Room. Tijekom kvalifikacija često je bio junak momčadi, a njegove obrane nerijetko su donosile ključne bodove.
Snaga ove reprezentacije prije svega leži u zajedništvu. Ipak, razlika u individualnoj kvaliteti u odnosu na ostale reprezentacije skupine teško se može ignorirati. Curaçao nema širinu kadra kakvu imaju Njemačka, Ekvador ili Obala Bjelokosti, a problem bi mogao predstavljati i nedostatak iskustva igranja protiv najjačih svjetskih reprezentacija.
Bez obzira na čudo koje im treba za prolazak skupine, Curacao na ovo prvenstvo dolazi kao reprezentacija koja nema što izgubiti. Upravo zato mogao bi postati jedan od najopasnijih autsajdera turnira i momčad koja će favoritima otežati put prema nokaut fazi.
5-4-1 Room - Fonville, Obispo, Bazoer, Gaari, Floranus - Bacuna, Bacuna, Comenencia, Chong - Locadia.