Skupina F: Totalni nogomet, azijska disciplina i afrička nestabilnost

Skupina F na Svjetskom prvenstvu 2026. donosi zanimljiv sudar nogometnih filozofija. U istoj grupi nalaze se Nizozemska, Japan, Švedska i Tunis, četiri reprezentacije koje dolaze iz različitih nogometnih škola, ali sve vide jednaku šansu za plasman u nokaut fazu.

Na papiru, Nizozemska djeluje kao favorit, no razlike između ostalih momčadi nisu velike, što otvara prostor za neizvjesnost do posljednjeg kola.

Nizozemska – uvijek blizu, ali nikad do kraja

Nizozemska je jedna od najprepoznatljivijih nogometnih reprezentacija na svijetu, poznata po "totalnom nogometu" koji je obilježio sedamdesete godine. Iako su kroz povijest stvorili neke od najatraktivnijih momčadi u nogometu, i dalje im nedostaje ono najvažnije – naslov svjetskog prvaka.

Tri izgubljena finala (1974., 1978. i 2010.) ostala su duboko urezana u njihovu nogometnu povijest, a svaka nova generacija sa sobom nosi dodatni pritisak velikog rezultata.

Kroz kvalifikacije su prošli bez većih problema i sa zavidnom gol razlikom 27:4 u osam odigranih utakmica prošli kroz cilj ispred Poljaka. U skupinu ulaze kao favoriti, ali pitanje je koliko mogu dalje.

Izostanci koji se ne bi trebali osjetiti

Današnja reprezentacija ponovno izgleda vrlo ozbiljno. Imaju balans između obrane i napada, a stil igre temelji se na visokom posjedu i kontroli ritma utakmice. Virgil van Dijk donosi sigurnost u obrani, Frenkie de Jong kontrolira sredinu terena, dok Cody Gakpo predstavlja stalnu prijetnju u napadu.

Izbornik Ronald Koeman nije mogao računati na ozlijeđene Xavija Simmonsa, Mathiasa De Ligta i Stefana De Vrija, a najvažnija vijest je oporavak najboljeg strijelca u povijesti, 32-godišnjeg Memphisa Depaya.

Mentalitet gubitnika

Najveći problem za "Oranje" može biti navika gubljenja najvažnijih utakmica. Na prošlom Svjetskom prvenstvu zaustavila ih je Argentina nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, kao i 2014. godine u polufinalu kada su prvenstvo ipak završili s broncom oko vrata. Često dolaze do završne faze, ali uvijek je nedostajao završni korak za nešto najviše. Ove godine od njih to nitko i ne očekuje što može biti olakšavajuća okolnost.

Vjerojatnih 11:

4-3-3: Verbruggen - Dumfries, Van Dijk, Van Hecke, Ake - De Jong, Reijnders - Malen, Kluivert, Gakpo - Depay

Japan – najstabilniji predstavnik Azije

Japan je u posljednjih 20 godina postao simbol organiziranog i modernog nogometa u Aziji. Za razliku od mnogih reprezentacija iz svog kontinenta, Japan ne dolazi na velika natjecanja samo sudjelovati već su izuzetno konkurentni.

Od 1998. godine nisu propustili niti jedno prvenstvo, a čak pet puta su prolazili skupinu. Posebno dobar nastup imali su 2022. godine kada su bili pobjednici skupine ispred Španjolske i Njemačke koju su i porazili.

Njihov najveći adut je sustav. Bez obzira na generaciju, Japan igra disciplinirano, brzo i taktički savršeno uigrano. Upravo zbog toga često stvaraju probleme i jačim europskim reprezentacijama.

Sustav i kontinuitet

Japan možda nema zvijezde svjetske razine kao europske sile, ali ima sustav koji ih čini izuzetno opasnima. Izbornik Moriyasu je na klupi od 2018. godine i postao je prvi čovjek koji će Japan voditi na dva uzastopna prvenstva.

Većina momčadi igra u Europi, a posebno se izdvajaju stoper Bayerna Hiroki Ito, veznjak Daichi Kamada iz Crystal Palace te napadač Kubo iz Real Sociedada.

Zahvaljujući dobro uigranom timu izostanak najvećih zvijezda Minamina i Mitome trebao biti nadoknađen radom ostatka ekipe.

Tjelesna inferirornost i nedostatak ”killera”

Problem Japanaca može biti njihova tjelesna inferiornost u odnosu na europske reprezentacije, a iako imaju brzu tranziciju i igrače koji mogu odgovoriti tom načinu igre ipak im nedostaje izraziti strijelac koji bi efikasnost podigao na veći nivo.

No, zbog radne etike ali i kvalitete koju posjeduju sigurno je da će igrati bitnu ulogu u prolasku skupine.

Vjerojatnih 11:

3-4-3: Suzuki - Ito, Tomiyasu, Watanabe - Doan, Kamada, Endo, Nakamura - Kubo, Ito - Ueda

Švedska – druga prilika za bolji dojam

Švedska je reprezentacija koja tradicionalno gradi svoju igru na fizičkoj snazi, disciplini i organizaciji. Iako ne spadaju među nogometne gigante, kroz povijest su znali iznenaditi i doći do velikih rezultata.

Njihov najveći uspjeh ostaje finale Svjetskog prvenstva 1958. godine, dok je polufinale 1994. godine potvrda da Švedska u pravim okolnostima može biti vrlo opasna.

Na ovo Svjetsko prvenstvo su stigli zahvaljujući plasmanu u Ligi nacija koji im je omogućio dodatne kvalifikacije, a u onim “regularnim” osvojili su tek dva boda i završili posljednji. Kada nastupaju na Svjetskim prvenstvima po običaju prolaze skupinu.

Jedno ime-Viktor Gyokeres

Izbornik Graham Potter izazvao je veliko iznenađenje među švedskim navijačima objavom popisa za Svjetsko prvenstvo. S konačnog popisa otpala su neka zvučna imena poput Roonyja Bardghjija, Dejana Kuluševskog, Samuela Dahla, Williota Swedberga i Sebastiana Nanasija, što je izazvalo brojne rasprave u medijima i među navijačima. Posebno je odjeknuo izostanak Kuluševskog, jednog od najvažnijih igrača reprezentacije posljednjih godina, no Potter je odluku opravdao njegovim dugotrajnim problemima s ozljedom i činjenicom da nije bio u optimalnom natjecateljskom ritmu.

Unatoč kontroverzama oko popisa, najveća snaga Švedske nalazi se u napadu. Predvodit će ga dvojac Viktor Gyökeres i Alexander Isak, koji se smatra jednim od najubojitijih napadačkih tandema na prvenstvu.

Prolazak nije siguran

Dok napad privlači najviše pozornosti, obrana ne ulijeva jednaku sigurnost. Švedska već nekoliko godina traži nasljednike nekadašnjih lidera zadnje linije, a tijekom kvalifikacija često su primali pogotke nakon individualnih pogrešaka i loše organizacije.  Analize njihove igre ističu upravo manjak pozicijske kreativnosti kao jednu od glavnih slabosti momčadi.

Vjerojatnih 11:

3-5-2: Nordfeldt - Lagerbielke, Hien, Lindelof - Ayari, Bergwall, Svanberg, Karlstrom, Nygren - Isak, Gyokeres

Tunis – čvrstina u potrazi za probojem dalje

Jedan od redovnih sudionika Svjetskog prvenstva s afričkog kontinenta ove godine će ponovno pokušati ostvariti prvi prolazak skupine. Povijesno gledano, Tunis je ostao zapamćen kao prva afrička reprezentacija koja je pobijedila na Svjetskom prvenstvu (1978.), no od tada čekaju novi veliki trenutak. Kroz kvalifikacije su prošli dosta silovito, devet pobjeda i remi bez primljenog pogotka u deset utakmica respektabilan su podatak koji zahtjeva opreznost kod svih protivnika.

No, Svjetsko prvenstvo je druga priča i “Kartaški orlovi” će morati silovito zamahnuti krilima ako žele neki značajniji rezultat.

Neslaganja oko spiska

Izbornik Sabri Lamouchi suočio se s mnogo problema tijekom pravljenja spiska putnika za Svjetsko prvenstvo. Prvo je Ben Farhat odbio igrati za reprezentaciju, a kruži priča i kako mu je tuniški savez naredio da zovne neke igrače iz domaće lige kako bi određeni klubovi dobili novčanu naknadu.

Kako god, ključni igrači Tunisa trebali bi biti u sredini terena, a to su Ellyes Skhiri (Eintracht Frankfurt) i Hannibal Mejbri (Burnley). U napadu se efikasnost i kreativnost očekuje ponajviše od Kopenhagenovog Elias Achourija.

Problemi u vlastitim redovima

Osim što kvalitetom ne spadaju u red ekipa koje mogu sa sigurnošću reći da prolaze skupinu, Tunis i dalje boluje od "dječjih bolesti" karakterističnih za afričke ekipe. Izbornik Lamouchi osim što će morati zategnuti taktičku disciplinu u ekipi mora pronaći recept iza unutarnja previranja prouzrokovana raznim optužbama. U jednoj od najizjednačenijih skupina na prvenstvu neće biti lako doći do prvog prolaska u nokaut fazu, ali upravo bi ta izjednačenost mogla donijeti rezultatsku otvorenost do posljednjeg sudčevog zvižduka.

Vjerojatnih 11

4-2-3-1: Chamakh - Abdi, Bronn, Talbi, Valery - Skhiri, Khedira - Gharbi, Mejbri, Mastouri - Achouri