Prije 20 godina zbio se jedan od najtužnijih dana u povijesti zrakoplovstva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dana 26. studenog 2003. godine konačno su umirovljeni slavni nadzvučni zrakoplovi tipa Concorde. Tog je dana obavljen posljednji let Concordea, a izveden je kao svojevrsna počasna vožnja.

Naime, posljednji je Concorde poletio s londonskog zrakoplova Heathrow i napravio let do Biskajskog zaljeva, pri čemu je nad Atlantskim oceanom postigao nadzvučnu brzinu. Na kraju je Concorde sletio kod grada Bristola u Engleskoj.

Taj posljednji dan leta neki su nazvali “najtužnijim danom u povijesti zrakoplovstva”, zbog velikog značenja Concordea za povijest letenja.

Naime, Concorde je bio tijekom dugog razdoblja jedini nadzvučni putnički zrakoplov na svijetu (jedini konkurent bio mu je sovjetski Tupoljev Tu-144, koji je napravio samo 55 putničkih letova).

Paradoksalno je da u zadnjih desetak godina na svijetu više ne leti nijedan nadzvučni putnički zrakoplov.

Dizajn Concordea

Bio je rezultat anglo-francuskog dogovora na razini vlada, te zajednički proizvod Aérospatialea i British Aircraft Corporationa. Nakon prvog leta 1969., uveden je u službu 1976. godine

Concorde je zrakoplov sa šiljastim zaobljenim dvostrukim delta krilima ("OG delta wing") s četiri motora Rolls-Royce/Snecma Olympus 593, čiji se razvoj temeljio na motorima razvijenima za strateške bombardere Avro Vulcan. Motori su bili zajednički projekt britanskog Rolls-Roycea i francuske SNECMA-e.

Također, to je bio prvi civilni zrakoplov s analognim fly-by-wire upravljačkim sistemom, i prvi sa spuštajućim prednjim nosom radi bolje vidljivosti pri polijetanju i slijetanju.

Glavni dizajner projekta bio je Pierre Satre, s Archibaldom Russellom kao zamjenikom.

Ove i druge značajke omogućavale su prosječnu brzinu krstarenja od 2.02 Macha ili oko 2140 km/h, s maksimalnom visinom leta od 18 300 m, dvostruko više u odnosu na konvencionalne avione. Prosječna brzina slijetanja od 298 km/h bila je relativno visoka.

Concorde je prokrčio put mnogim novim tehnologijama.

Transatlanske linije

Concorde je redovno letio na transatlantskim linijama s londonskog aerodroma Heathrow (British Airways) i pariškog Charles de Gaulle (Air France) za njujorški JFK i washingtonski Dulles, rentabilno na rekordnim brzinama, za manje od polovice vremena potrebnog standardnim putničkim zrakoplovima.

Concorde je također postavio mnoge druge rekorde, uključujući službene rekorde prema Fédération Aéronautique Internationale (FAI) za zapadni i istočni let oko svijeta. Bio je uspješniji avion od samo dva nadzvučna putnička zrakoplova koji su ikada konstruirani i uvedeni u promet.

Drugi, Tupoljev Tu-144, neslužbeno nazvan Konkordsky radi evidentne sličnosti s Concordeom, bio je rezultat sovjetske industrijske špijunaže. Iako je prvi poletio povučen je iz prometa nakon samo pedesetak komercijalnih letova radi kratkog doleta i velike potrošnje goriva.

Sa samo 20 izrađenih komada i vrlo dugim i skupim razvojnim programom, Concorde nije bio komercijalno uspješan projekt, te su samo British Airways i Air France odlučili se, uz državne subvencije, na kupnju.

Kao rezultat nesreće Air Franceovog leta 4590 u Parizu 25. srpnja 2000., svjetske ekonomske situacije nakon napada 11. rujna, 2001, i drugih faktora, povučen je iz prometa 24. listopada 2003.

Concorde ostaje ikona u povijesti zrakoplovstva, s velikim brojem obožavatelja širom svijeta.

Pariška nesreća - početak kraja jedne ere

Dana 25. srpnja, 2000, Air Franceov let 4590, registarska oznaka F-BTSC, srušio se u Gonesseu kraj Pariza. Poginulo je svih 100 putnika, 9 članova posade i četiri osobe na zemlji. To je bio jedini fatalni incident s takvim avionom.

Prema službenoj istrazi koju je vodio francuski ured za istraživanje nesreća (BEA), katastrofu je izazvala titanska traka, dio skretanja mlaza motora koji je otpao s Continental Airlines McDonnell Douglasa DC-10, koji je poletio oko četiri minute ranije.

Taj metalni fragment probušio je gumu na lijevom glavnom bogie sklopu stajnog trapa. Guma je eksplodirala, te je dio gumene mase pogodio rezervoar za gorivo i električni kabel. Udarac je izazvao hidrodinamički udarni val koji je rascijepio tank s gorivom nedaleko od mjesta udarca.

Uslijedilo je veliko curenje goriva iz rezervoara koje se potom zapalilo radi prerezanih iskrećih električnih kabela. Posada je radi požara isključila motor broj 2 ali nisu mogli uvući podvozje, što je otežavalo penjanje.

S motorom broj 1 čija je snaga popuštala, zrakoplov nije bio sposoban dobiti na brzini i visini, te je ušao u nagli zaokret i potom snažno poniranje uz naginjanje ulijevo. Zrakoplov je s niskim repom udario u hotel Hotelissimo u Gonesseu.

Bilo je osporavanja rezultata službene istrage, te su između ostaloga citirani dokazi da je Air Franceov Concorde bi preopterećen, imao neravnomjerno raspoređeno gorivo u tankovima, te mu je nedostajala kritična razmaknica na podvozju što je izazvalo zaokretanje.

Došlo se do zaključka da je zrakoplov skrenuo na pisti, što je smanjilo brzinu polijetanja ispod apsolutnog minimuma.

Prije nesreće Concorde je bio je statistički najsigurniji operativni putnički zrakoplov na svijetu prema odnosu poginulih na pređeni kilometar, tada na nuli. Nakon nesreće odnos se popeo na 12.5 poginulih na milijun letova što je više od tri puta toliko za drugi najnesigurniji avion.

Ipak, sigurnost niti jednog zrakoplova ne može se mjeriti jednim incidentom, te su mjere sigurnosti poboljšane nakon nesreće. Unatoč tome, pariška katastrofa ipak je bila početak kraja za taj tip aviona.

OPŠIRNIJE