Odgovor na anketu: Neupitna superiornost moje nacije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da pojednostavnimo obrazovni proces profesorici engleskog jezika Emini Ramović koja radi anonimnu i pomalo tajanstvenu anketu među učenicima Osnovne škole Meša Selimović u Sarajevu, evo ja ću joj odgovoriti na neka od pitanja, ja koji imam više od 18 godina i imam gotovo toliko svakodnevnog iskustva s latentnim i transparentnim šovinizmima.

Koja djeca su najpismenija? Ona koja završe školu. Koja djeca bi najbrže naučila svirati klavir? Ona s razvijenim sluhom. Plus voljom, jedno bez drugoga ne ide. Koga bi pozvao na svoju rođendansku zabavu? Katy Perry, Nicki Minaj, Jessie J, Elle Degeneris i Georgea Takeija. Koga bi da ti bude djevojka/momak? Katy Perry/trebam li i momka odgovorit?!? Kad bi se organizirala ekskurzija, s kim bi da sjediš? S nekim naivnim, ali da ima puno fine klope. Od koga bi bilo najbolje da učiš o drugim nacionalnostima? Od tebe sigurno ne. Koga bih da mi bude predsjednik? Mene. Koga bih da mi bude susjed? Samo nek je tih. Da li ste za jedinstven obrazovni sustav u BiH? Nisam, želim da djeca budu obrazovana u skladu sa svojim osobnim potencijalima, ne bi li ih ostvarila u maksimumu. Draga Emina, nadam se da si sada zadovoljna i da ćeš razvaliti taj magistarski rad koji, koliko mogu razlučiti iz pitanja, nije iz engleskog jezika.

Pa iz čega je taj magistarski?

Mislim, koji ti je bio cilj ove ankete među osnovcima? Da pokažeš da su djeca tupava?! Pa naravno da su tupava, a i ostat će tupava dok ih pumpamo bojom kože, majice, teksturom lica. Pa jesmo li neki dan vodili sličnu raspravu, draga Emina?! Tupav je i taj koji ti je dopustio da radiš ovakvu anketu u školi. A ti si neka mudrica, jer zaobišla si i svog ravnatelja. I baš si neka mudrica kad si se našla nadmudrivati s osnovcima u školi koja nosi ime Meše Selimovića, ujedno kaljajući ime ovog sveca zaštitnika razuma i tolerancije i nadnacionalne svijesti u ovom zapećku svijeta.

Bona, uči djecu engleskom jeziku, a ovakve ankete poturaj njihovim roditeljima, koji ako su debili, barem su sami odlučili da to ostanu!

Ja sam se školovao u vremenu kada je nacionalni šovinizam bio mnogo snažniji i usput prešućivan zbog straha. Pa ipak, u tom istom vremenu nastavnici su me (hrabro od njih, tek danas vidim) odveli vidjeti film La vita e bella Roberta Benignija. Nisu mi postavljali pitanja poput "s kojom bi nacijom želio ovo/ono". A mogli su, nosim prezime koje je stoljećima unatrag mučeno i granicama i nacijama i političkim turbulencijama. I ne stidim ga se, iako ga nerijetko moram slovkati, pogotovo doktorima koji valjda ne znaju čitati mala tiskana slova.

Slovkanje/spelling – e to je ono što trebaš djecu učiti! Da sutra znaju objasniti strancima, kad odu nadničiti na razvijeni zapad, kako im se ime reče. Jer ako imaju imalo pameti u glavi, kad vide što ih ispituju ljudi poput tebe, nagulit će odavde glavom bez obzira.

Buongiorno, principessa Emina!

Nije da tamo vani nema nacionalšovinizma, ili ne znam, rasizma, drugih -izama, ali tamo vani barem generalno djecu uče da to nije prizma kroz koju treba gledati ljude. Zapravo, nema te prizme kroz koju treba gledati ljude. Evo ja sam debel, tvrdoglav, neotesan i glasan, draga Emina, ali sam elokventan, znam svirati klavir, fino crtam. I nijedna od ovih mojih osobina nije zato što sam Hrvat / Srbin / Bošnjak / Rom / Jevrej...

To je sve zato što me moji roditelji i nastavnici nisu varali da "razmišljam" o nacionalnim razlikama mojih kolega iz razreda ili prijatelja iz dvorišta. Nisam razmišljao o tim razlikama jer nije bilo takvih upitnika. I kako nisam razmišljao o tim razlikama, odrastao sam bez "predumišljaja" i nisam naučio u ljudima vidjeti naciju ili vjeru. Nisam uspio primijetiti da su ljudi visoki, niski, mršavi, debeli, crni, bijeli, zeleni, ljubičasti... Naučio sam vidjeti da su zabavni, vispreni, brbljavi, smotani, spretni.

Naučio sam vidjeti da su ljudi oko mene divni, prekrasni, čarobni. Naučio sam da je život divan.

A opet, sve eto da nekakvim izgovorom i opravdaš to podmetanje nacionalšovinističkih teza djeci osnovnoškolskog uzrasta, opet ostaje pitanje: Zar su ti djeca kojoj predaješ engleski jezik stvarno samo laboratorijski zamorci da na njima testiraš svoje rigidne zamisli?! Degutantno bi bilo čak i da pokušam razmatrati ovu temu, zato draga principessa Emina, dobrojutro! Vidi, oko nas 21. stoljeće! Tolerancija, jednakost, sloboda!