.jpg)
Istraživači s instituta Janelia razvili su inovativan sustav u kojem robotski ''grabežljivci'' love mladice zebrica (Danio rerio) u kontroliranom okruženju, omogućujući znanstvenicima dublje razumijevanje procesa učenja kod ovih mladih riba. Otkrića pokazuju da zebrice mogu izuzetno brzo učiti u prirodnijem okruženju, što mijenja dosadašnje razumijevanje razvoja kognitivnih sposobnosti kod kralježnjaka.
Zebrice su već dugo ključni organizmi u neuroznanstvenim istraživanjima zbog svoje prozirnosti i jednostavnosti, no dosad je bilo teško proučavati kako uče u realnim uvjetima. Prijašnje studije pokazale su da mogu naučiti jednostavne asocijacije, ali nije bilo jasno mogu li u tako ranoj fazi života brzo prepoznati nove prijetnje i prilagoditi se.
Tim predvođen znanstvenicima Dhruvom Zocchijem i Mishom Ahrensom odlučio je stvoriti scenarij bliži stvarnom životu: mladice zebrica su stavljene u arenu s malim robotima, od kojih su neki oponašali ponašanje grabežljivaca.
Istraživanja su pokazala da su ribe već nakon jedne minute proganjanja naučile prepoznati opasnost i izbjegavati robota, a ta se memorija zadržala više od sat vremena. Štoviše, kada su u prostor dodali drugi, neutralni robot, zebrice su nastavile izbjegavati samo onoga koji ih je prethodno lovio, pokazujući sposobnost diferenciranja prijetnji.
''Pitanje je bilo koliko su zapravo mlade zebrice sposobne za brzo učenje,'' objašnjava Ahrens. ''Dhruv je imao pravu intuiciju i hrabrost isprobati nešto potpuno novo.''
Korištenjem tehnike snimanja cijelog mozga, znanstvenici su otkrili da zebrice koriste složenu mrežu moždanih regija za brzo prepoznavanje grabežljivaca. Brzi signal dolazi iz noradrenergičkog sustava u stražnjem mozgu, koji reagira na približavanje opasnosti, dok sporiji signal iz prednjeg mozga kodira prisutnost prijetnje. Obje regije su ključne za proces učenja – njihovo isključivanje eliminira sposobnost ribe da prepozna opasnost.
Rezultati sugeriraju da mladice kralježnjaka razvijaju sposobnost prepoznavanja grabežljivaca već u prvim danima života, prije nego što nauče loviti ili stjecati druge oblike iskustvenog učenja. To može značiti da su određene sposobnosti, poput brzog razlikovanja prijetnji, evolucijski prioritetne za preživljavanje.
Ova studija ne samo da mijenja razumijevanje razvoja učenja kod riba, već otvara i mogućnosti za proučavanje neuronskih mreža učenja u jednostavnijim organizmima. Iako su zebrice malene, njihova prozirna tijela omogućuju znanstvenicima da u realnom vremenu promatraju moždane procese, pružajući važne uvide u funkcioniranje mozga.
''Da bismo proučavali ovakve složene procese, potrebni su nam sustavi koji omogućuju promatranje cijelog mozga i istovremeno bilježenje aktivnosti pojedinih neurona,'' kaže Zocchi. ''Sada imamo priliku istraživati ove fenomene na način koji ranije nije bio moguć.''
