Nervoza je osjećaj nelagode i straha, jačeg ili manjeg intenziteta, pri javnom istupanju pred poznatim ili nepoznatim osobama. Karakterizira ga opterećenost slikom o sebi, nesigurnost i nervoza.
Nerijetko osobe sklone tremi imaju i fizičke simptome kao što su znojenje, crvenilo lica, glavobolje, drhtanje, lupanje srca, suha usta, stezanje u grlu, želučane probleme i probleme s govorom (mucanje i gubitak fokusa), prenosi Stetoskop.
Sama po sebi trema može biti pozitivna, kada su simptomi manje izraženi i kratkotrajni. Anksioznost se može dogoditi svakoj osobi kada se nađe u nepoznatoj situaciji s ljudima koji imaju zadatak ocijeniti njezin rad (primjerice – razgovori za posao).
Tada čak može biti pokretačka snaga koja osobu navodi da da sve od sebe u određenoj situaciji.
Susret s tremom najčešće se događa u školskoj dobi kada roditelji imaju zadatak prepoznati je i pomoći djetetu da se nauči nositi s njom.
Djeca u školi već mogu razviti tjeskobu povezanu s javnim nastupima kao što je odgovaranje na pitanja u razredu ili nastup u nastupima. Umjesto izbjegavanja teme, roditelji bi trebali pokušati pomoći djetetu zajedničkim vježbanjem, podržavanjem djeteta ili traženjem stručne pomoći.
Ako se dijete navikne na svoj problem s tremom, veće su šanse da će se problem u jednom trenutku pojačati.
Ako se radi o jako izraženoj tremi s intenzivnim simptomima koji značajno narušavaju kvalitetu života, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
U nekim slučajevima, kada se nervoza proširi na različite situacije u kojima se osoba mora zauzeti za sebe i prezentirati svoje mišljenje ili rad drugima, te kada postoje vrlo izraženi psihički i fizički simptomi koji ugrožavaju normalno funkcioniranje, govorimo o socijalnoj anksioznosti.
Očito je da se neki društveni moment percipira kao opasnost (za ugled, opstanak na određenom društvenom položaju i sl.), te da organizam na to reagira po principu "bori se ili bježi". To dovodi do dramatičnih fizičkih simptoma.
Normalno funkcioniranje prije i nakon neugodne situacije (ispit, pismeni zadatak ili odgovor u školi, sastanci na poslu, susreti sa simpatijom) glavno je mjerilo ozbiljnosti problema.
Ako osoba ne može spavati dan ili dane prije ispita zbog anksioznosti, ne može normalno razgovarati o drugim temama, nema drugih pozitivnih emocija, već se fokusira samo na problematičnu situaciju pred sobom, govorimo o anksioznosti .
Česta je i nezainteresiranost za društveni život, hobije i emotivne odnose. Osoba postaje zaokupljena strahom od lošeg ishoda „problematične“ situacije koja je pred njom.
Socijalna anksioznost predstavlja intenzivan osjećaj straha od različitih društvenih situacija u kojima je osoba podvrgnuta nekoj vrsti procjene sposobnosti od strane okoline. Ne radi se nužno o procjeni, već o subjektivnom doživljaju osobe.
Dakle, socijalna anksioznost može predstavljati generalizirano iskustvo, reakciju na boravak i komunikaciju s velikim brojem nepoznatih ljudi koji osobu "osuđuju".
Ponekad je riječ o strahu od stvarnog javnog nastupa, poput držanja govora, davanja intervjua, razgovora s autoritetima, odlaska na razgovore za posao i sličnih situacija.
Važni simptomi koji razlikuju socijalnu anksioznost od treme su:
Osoba sa socijalnom anksioznošću može biti svjesna problema u manjoj ili većoj mjeri, ali unatoč svijesti da se radi o pretjeranom strahu, ne može mu se oduprijeti.
Za rješavanje problema socijalne anksioznosti potrebno je poraditi na povećanju samopouzdanja i smanjenju straha od tuđih reakcija. Nužan je temeljit rad na prepoznavanju vlastitih emocija uključenih u situacije koje izazivaju socijalnu anksioznost.
Psihološko savjetovanje izvrstan je način da se socijalnoj anksioznosti temeljito pristupi i riješi problem u cijelosti.
