Neuroznanstvenica Lisa Feldman Barrett smatra da je anksioznost metabolička bolest. Kaže kako je mozak stroj za predviđanje i, u koordinaciji svih tjelesnih sustava, jedan od njegovih primarnih zadataka je predviđanje i upravljanje energetskim zahtjevima u svijetu koji se stalno mijenja
Nepredvidivo okruženje zahtjeva metaboličko trošenje, a neizvjesnost dovodi do stanja neugodnog uzbuđenja – ono što većina ljudi naziva tjeskobom, kaže Feldman Barrett, ilustrirajući ključno načelo svoje teorije o konstruiranim emocijama.
Rješavanje metaboličkog poremećaja putem metaboličkih sredstava dobiva znanstvenu snagu kao način liječenja anksioznosti. Ona smatra kako razmišljanje nije najviša svrha mozga već je to regulacija energije, piše Ordinacija.hr.
Prikupljaju se dokazi da se neurobiološki mehanizmi povezani s mentalnim poremećajima mogu modulirati prehranom, a sve veći broj istraživača i kliničara ispituje i propisuje dijetetske intervencije, uključujući upotrebu dodataka prehrani, kao samostalne ili pomoćne pristupe mentalnim poremećajima.
U radu čiji je koautor harvardski psihijatar Umadevi Naidoo ističe se da su među osnovnim metaboličkim poremećajima koji leže u pozadini neuroloških stanja i mentalnih bolesti oksidativni stres, inzulinska rezistencija, upale i disbioza mikrobioma.
Dvosmjerni kanal komunikacije poznat kao osovina crijeva i mozga pruža glavni put za metaboličku aktivnost koja utječe na mentalno zdravlje. Jedan od najznačajnijih načina na koji crijeva mogu utjecati na mehanizme centara za tjeskobu na amigdali, pokretaču odgovora na prijetnju u mozgu. On je hiperaktivan kod anksioznih poremećaja. Ljudi s anksioznošću obično imaju niske razine crijevnih bakterija koje proizvode masne kiseline koje utječu na aktivnost amigdale.
Naidoo ukazuje na prehrambene strategije koje ciljaju na metaboličke mehanizme u anksioznosti.
Visoko na popisu hranjivih tvari koje treba konzumirati su omega-3 masne kiseline koje se nalaze u masnoj ribi. Losos je dobar, kaže, ali riblja ikra i krilovo ulje možda su još bolji. Količina je važna; doze niže od 2 grama dnevno obično nisu bile učinkovite.
Kurkuma je još jedna prehrambena komponenta s dokazanim učinkom protiv anksioznosti. Uravnotežuje mikrobni ekosustav crijeva, smanjuje upalu, utječe na razine neurohormona kao i na ekspresiju gena u mozgu.
Vitamin D široko je aktivan u mozgu, a razine su niske kod osoba s anksioznošću. Kliničke studije povezuju suplementaciju vitaminom D s poboljšanjem simptoma tjeskobe, ali samo kod onih s njegovim nedostatkom.
U budućnosti bi se, nagađa Naidoo, ketogene dijete s visokim udjelom masti i niskim udjelom ugljikohidrata mogle koristiti kao pomoć pri kontroli tjeskobe. Oni prebacuju metabolizam mozga s glukoze na učinkovitije ketone kao izvor goriva. Jedna od glavnih posljedica je smanjeni oksidativni stres.
Studije pokazuju da su brojne hranjive tvari povezane s niskom razinom simptoma anksioznosti.
Magnezij modulira aktivnost osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA), sprečavajući odgovor na stres te povećava sintezu serotonina iz triptofana.
Selen štiti stanice, uključujući neurone, od oštećenja uslijed oksidativnog stresa.
Cink regulira mnoge biološke procese, ima neuroprotektivne i protuupalne učinke te pomaže modulirati aktivnost HPA osi.
Vitamin D regulira razinu neurotransmitera i izlučivanje faktora rasta mozga.
Omega-3 masne kiseline imaju višestruke uloge, djeluju kao protuupalna sredstva, utječu na razine neurotransmitera, povećavaju faktore rasta mozga i poboljšavaju ravnotežu mikrobioma.
