Njemački mitraljez MG 42 postao je sinonim za razornu moć i psihološki teror na bojištima Drugog svjetskog rata. S nevjerojatnom brzinom paljbe i dizajnom koji je i danas temelj mnogih modernih mitraljeza, ovaj stroj nije bio samo oružje, nego simbol čitave taktike Blitzkriega.
Nakon Prvog svjetskog rata, gdje se koristio glomazni i vodom hlađeni MG 08, Njemačka je tražila mobilnije rješenje. Prvo je razvijen MG 13, no zbog njegovog 25-metnog spremnika i skromne učinkovitosti ubrzo je zamijenjen MG 34. Taj prvi pravi višenamjenski mitraljez imao je brzu izmjenu cijevi i brzinu paljbe od 900 metaka u minuti, ali je bio preskup i kompliciran za proizvodnju – zahtijevao je čak 150 radnih sati.
Rješenje je stiglo 1942. godine – MG 42, konstruiran od štancanih dijelova, prepolovio je proizvodne troškove i vrijeme izrade na samo 75 sati. Bio je pouzdan, imao je mogućnost brze izmjene cijevi i ispaljivao nevjerojatnih 1.200 metaka u minuti – dvostruko više od većine savezničkih mitraljeza.
MG 42 je brzo dobio nadimak Hitler’s Buzzsaw zbog prepoznatljivog zvuka rafalne paljbe. Saveznici su pokušali umanjiti njegov značaj prikazujući ga kao nepouzdan kroz propagandne filmove – no vojnici s prve linije znali su istinu. Iskusni borci tvrdili su da je riječ o najefikasnijem oružju u ratu, čije djelovanje nitko nije mogao ignorirati.
Njemačka pješačka desetina bila je organizirana oko MG 42. U timu su bili:
Cijeli tim je mogao nositi preko 1.800 metaka kalibra 7,92x57mm i bio je sposoban brzo izmjenjivati pozicije i cijevi mitraljeza pod vatrom – obično svakih 250 ispaljenih metaka.
Zbog siline paljbe, MG 42 je vrlo brzo pregrijavao. Pomoćnik je morao zamijeniti užarenu cijev svakih 20 sekundi borbe, a dobro uvježban tim to bi učinio u manje od 10 sekundi.
Mitraljez se koristio i s lakim dvonožnim i s teškim trokutnim stalkom. U fiksnim položajima mogao je služiti za preciznu vatru, pa čak i za neizravno gađanje poput minobacača.
Iako učinkovit, MG 42 je za vlastitu posadu bio i prokletstvo. Bili su prvi na meti neprijateljskog topništva, tenkova i snajpera. Zbog karakterističnog zvuka pucnjave, njihova lokacija bila je odmah otkrivena. Promjena položaja bila je nužna, ali ne uvijek moguća – osobito u obrambenim situacijama, gdje su gubici bili visoki.
Jedna zanimljiva anegdota govori o američkom vojniku Leonardu Linskyju, koji je u Belgiji pronašao napušteni MG 42. Uz pomoć zarobljenog njemačkog vojnika i dvije kutije cigareta, naučio ga je rastaviti, a zatim ga komad po komad poslao kući u SAD – gdje je ostao u obitelji sve do 2016. godine.
Na Omaha Beachu, jedan njemački vojnik, Heinrich Severloh, ispalio je čak 13.000 metaka iz MG 42 i prouzročio stotine smrti među savezničkim vojnicima. Na Istočnom bojištu, MG 42 je bio posebno učinkovit protiv sovjetskih valova napada, gdje je u sekundama mogao obrisati cijele linije jurišnika.
Osim u borbi, MG 42 je korišten u okupiranim zemljama za gušenje otpora i u odmazdama protiv civila. U Jugoslaviji je tako ubijeno oko 2.500 civila u jednom incidentu, nakon što su partizani napali njemačku patrolu. Jedan njemački vojnik koji je odbio izvršiti naredbu za strijeljanje bio je pogubljen.
Zarobljeni MG 42 bio je visoko cijenjen među saveznicima, osobito kod partizanskih i gerilskih jedinica, gdje je bio idealan za zasjede. Američki pokušaj kopiranja, tzv. T24, završio je neuspjehom – nije mogao premašiti 600 metaka u minuti i bio je nepouzdan. Projekt je napušten, a SAD se vratio svom BAR-u.
MG 42 se i danas koristi – pod nazivom MG 3, s manjim preinakama i kalibrom 7,62x51mm NATO. Njegov dizajn utjecao je na brojne moderne mitraljeze, uključujući poznati američki M60, koji spaja karakteristike MG 42 i FG 42.
MG 42 je bio više od oružja. Bio je simbol efikasnosti, straha i brzine – alat za masovno uništenje, koji je jednako lomio i neprijatelje i psihu svojih operatera.
