U Sarajevu je u 100. godini života preminula Sadika Salkić, jedna od najstarijih stanovnica glavnog grada BiH. Za prijatelje, susjede i poznanike bila je tetka Dika, a za svoju djecu, unučad i praunučad – Majka, kako su je zvali i kako su je doživljavali jer su plemenitost i vrline bile stil njenog života.
Gostoljubiva, vesela, duhovita, ali i mudra i duboko misaona, gospođa Sadika bila je oličenje razborite i inteligentne žene koja je imala pravu mjeru u svakom razgovoru, mudar savjet i pouku. I u posljednjim godinama svog života nije gubila interes za različite sadržaje – od spremanja ukusnih jela i slastica, čitanja knjiga i novina, do druženja s najbližima.
Prije osam godina Fena ju je posjetila jer je njena bajramska baklava bila unikatna. "Svojeručno" ju je pravila, počevši od miješenja tijesta, razvijanja jufki, izrade tirita i mljevenja oraha. Uz baklavu, u njenom bajramskom posluženju bila je i torta, koju je također sama pripremala, od više posebno pečenih kora i čokoladnog fila. I burek i sirnica su bili od jufki koje je tetka Dika razvijala. Ostala slana jela, dolme, sitni ćevap, supa, pečenje... sve je dolazilo iz njene kuhinje.
Do prije nekoliko godina redovito je čitala beletristiku, suvremene romane i dnevne novine. Uvijek elegantno odjevena, s prikladnim i otmjenim nakitom, Sadika je u svakoj prilici izvan kuće, ali i kod dočeka gostiju, ostavljala dojam gospođe koja je izgradila svoj stil života na pozitivnim vrijednostima, plemenitosti i brojnim vrlinama.
Rođena je u Višegradu u čaršijskoj obitelji Hadžihalilović. Tu je upoznala svog muža Hazima, koji je u Višegrad došao službeno. Nakon udaje 1946. godine, s mužem je odselila u Brčko. Kasnije, zbog službenog premještaja supruga Hazima, 1960. godine doselila je u Sarajevo sa dva sina i kćerkom.
Njena unuka Maja Salkić na svom je profilu napisala kako je Majka "živjela 100 godina – prošla što na nekim drugim krajevima svijeta, neko ne bi ni za 100 života. Više država, uređenja i poredaka, nije imala lak život, rat, progoni, zbjegovi, vozovi prema Sarajevu, sakrivanje Židova, nestanak velikog dijela porodice, potom novi životi na raznim stranama Jugoslavije. I opet rat i najbrutalnija stradanja ostatka porodice u Višegradu.
Bila je otvorena, bez predrasuda i nimalo konzervativna. Uživala je u razgovorima i sjećanjima. Pričala mi je dok smo radili Oslobođenje Sarajeva (pozorišna predstava SARTR-a) mnogo o dedinom ulasku sa jedinicom koja je oslobodila Sarajevo '45. O dočeku vlakova u Sarajevu, o neimaštini i gladi.
Cijenila je ljude i iskustva. Voljela je život, ali ne iz samoživosti nego želje da što duže budemo zajedno. Nikad se nije žalila, nikada nije pričala o zdravlju… Bila je primjer strpljenja, smirenosti, a bila je glasna kao i mi”, napisala je njena unuka Maja Salkić.
Dočekala je da postane nana i pranana. Bila je okružena ljubavlju i pažnjom koju su joj njeni najbliži uzvraćali na pravi način, kako je ona to zasluživala.
Tjelesna vitalnost, mentalno zdravlje i razboritost krasili su je i u desetoj deceniji života. Umrla je bez dijagnoze teške bolesti. Narodski rečeno, "ugasila" se. Dženaza je obavljena u subotu, 28. lipnja na sarajevskom mezarju Jarčedoli, u prisustvu obitelji, rodbine, prijatelja i susjeda.
