Na današnji dan prije 120 godina, 19. ožujka 1905. u Mannheimu je rođen Albert Speer, arhitekt i ministar naoružanja u nacističkoj Njemačkoj.
Arhitekturu studirao na tehničkim školama u Karlsruheu, Münchenu i Berlinu. Nadahnut antičkim graditeljstvom i potrebama za reprezentativnim građevinama Nacionalsocijalističke stranke, začetnik je njemačke neoklasične arhitekture jednostavnih i strogih vertikala.
Berthold Konrad Hermann Albert Speer pridružio se NSDAP-u 1931. godine, a njegova politička karijera trajala je punih 14 godina. Zahvaljujući vještim arhitektonskim sposobnostima bio je jedan od najvažnijih i najomiljenijih članova stranke te se u hijerarhijskom smislu popeo vrlo visoko.
Bio je član Hitlerovog unutarnjeg kruga ljudi od velikog povjerenja. Osobno je napravio dizajn Hitlerove kancelarije i Zeppelinfelda, mjesta gdje su se održavali veliki nacistički skupovi. Speer je tijekom mandata također radio na velikoj rekonstrukciji Berlina (nikad završenoj).
U veljači 1942. godine Hitler je Speera postavio kao ministra naoružanja i ratne proizvodnje. Speer je odgovoran za masovno povećanje nacističkog naoružanja, ali je masovna proizvodnja naglo počela padati nakon savezničkog bombardiranja tvornica 1943. godine.
Nakon rata osuđen je na 20 godina zatvora zbog svoje uloge u nacističkom režimu. Tijekom služenja kazne pokušao se žaliti par puta, ali je ipak odslužio punu kaznu zatvora. Do izlaska na slobodu, 1966., objavio je zapažena memoarska djela Sjećanja iz Trećeg Reicha (Erinnerungen, 1969) i Dnevnici iz Spandaua (Spandauer Tagebücher, 1975).
Od izvedenih arhitektonskih djela ističu se: stadion Zeppelinfeld u Nürnbergu (1934–37), njemački paviljon na međunarodnoj izložbi u Parizu (1937) i uredi Trećega Reicha (1937–38) u Berlinu.
Kao ministar naoružanja (1942–45) i ratne proizvodnje (1943–45) do krajnjih je granica doveo sustav iskorištavanja zarobljeničke radne snage održavajući njemačku ratnu industriju u sve nepovoljnijem ratnom okružju.
U nürnberškom procesu bio je osuđen kao ratni zločinac na 20 god. zatvora, koje je uredno odslužio u zatvoru Spandau pišući memoare, čitajući i uređujući vrt. Žalio se više puta, ali njegove žalbe nikad nisu uvažene.
Umro je 1. rujna 1981. godine u Londonu od srčanog udara.
