Na današnji dan prije 45 godina, 29. lipnja 1980. prvi je put u povijesti žena demokratski izabrana za predsjednicu republike.
Bila je to Vigdís Finnbogadóttir, koju su Islanđani na izborima te godine izabrali relativnom većinom glasova za svoju predsjednicu. Ona je u tom trenutku imala 50 godina, a na predsjedničkoj je poziciji ostala zatim sve do 1996. godine, tj. tijekom punih 16 godina (nakon prvog mandata osvojila je još tri uzastopna).
Doduše, Vigdís Finnbogadóttir nije bila prva predsjednica u povijesti, jer je prethodno u Argentini Isabel Martínez de Perón postala predsjednicom 1974. godine (međutim, ona na taj položaj nije bila izabrana nego ga je naslijedila po smrti svog supruga Juana Peróna, čija je potpredsjednica do tada bila).
Još je jedna žena prije Vigdís Finnbogadóttir došla na čelo republike, Lidia Gueiler Tejada, koja je 1979. postala vršiteljicom dužnosti predsjednice Bolivije, kao dotadašnja predsjednica Donjeg doma Bolivijskog parlamenta.
Vigdís Finnbogadóttir rođena je 15. travnja 1930. u islandskom glavnom gradu Reykjavíku. Studirala je francuski jezik i književnost, a kasnije i povijest kazališne umjetnosti. U trenutku kad je izabrana za predsjednicu Islanda bila je razvedena (još od 1963.), a bila je i samohrana majka s jednom usvojenoj kćeri.
Šezdesetih i sedamdesetih godina aktivno je sudjelovala u anti-NATO pokretu na Islandu, a prosvjedovala je i protiv američkog vojnog prisutsva na Islandu. Svoju uspješnu karijeru započela je u rejkjaviškoj kazališnoj kući (Reykjavík Theatre Company) 1954. godine. Istu je uspješno vodila kao umjetnička direktorica od 1972. do 1980. godine.
Društveno ozračje uoči prvog izbora Vigdis za predsjednicu bilo je u feminističkom znaku. 24. listopada 1975. godine održan je prvi Women’s Day Off (Kvennafrídagurinn) u Reykjaviku, štrajk islandskih žena za ekonomsku i društvenu jednakost. U štrajku je sudjelovalo 90% Islanđanki koje su taj dan odbile raditi svoje plaćene i neplaćene poslove.
Cijeli je Island stao na jedan dan; zatvorene su škole, banke, otkazani letovi, a muškarci su morali preuzeti brigu za djecu. Štrajkom se jasno dalo do znanja da je ženski rad nezamjenjiv i ključan u održavaju gospodarstva.
Predsjednički izbori 1980. godine su bili dobar test za potvrdu društvenih promjena. Vigdis se kandidirala na izborima za predsjedničku poziciju te je dobila potporu desnog centra. Izbore je dobila s potporom od samo 33.6%, dok je drugoplasirani od četvero kandidata imao 32.3%.
Tijekom svog je predsjedničkog mandata Vigdís Finnbogadóttir ugostila znameniti hladnoratovski Samit u Reykjavíku iz 1986. godine, između američkog predsjednika Ronalda Reagana i sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova.
Nakon predsjedničkog mandata ostala je aktivna u javnom životu, naročito na području kulture.
Nakon umirovljenja 1996. godine osnovala je i predsjedavala u Vijeću žena svjetskih liderica, s ciljem osnaživanja žena za zauzimanje pozicija moći.
Godine 1998. imenovana je predsjednicom UNESCO-ve Komisije za etiku naučnog znanja i tehnologije te ambasadoricom dobre volje za jezike pri UNESCO-u, a 2000. godine i UN-ovom ambasadoricom dobre volje u borbi protiv rasizma i ksenofobije.
