Na današnji dan prije 160 godina, 27. travnja 1865. došlo je do najveće brodske nesreće u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Naime, poginulo je više od 1.500 ljudi pri eksploziji i potonuću parobroda SS Sultana na rijeci Mississippi.
U medijima taj događaj nije bio toliko eksponiran, jer je bio pomalo zasjenjen ubojstvom Lincolnovog atentatora Johna Wilkesa Bootha koje se dogodilo dan ranije.
Parobrod SS Sultana plovio je na liniji New Orleans – St. Louis po velikoj rijeci Mississippi. Na parobrod u gradu Vicksburgu ukrcalo se mnogo putnika, ponajviše sjevernjačkih vojnika koji su nedavno bili oslobođeni iz južnjačkih logora pa su željeli što prije doći kući.
Naime, sredinom travnja 1865. zapovjedništvo stožera generala Jamesa Cassa Masona izdalo je zapovijed da „Sultana“ iz Vicksburga preveze kućama sjevernjačke vojnike koje su južnjaci gotovo dvije godine držali u zatvorskim logorima Andersonville, Kahaba, Mason i Fisco.
Bilo je mnogo bivših zarobljenika, ali u Mississippiju su samo tri putnička parobroda obavljala redovni prijevoz, dok su ostali bili uništeni ili onesposobljeni.
Brod je imao kapacitet od oko 276 putnika u kabinama i 400 na palubi, a na njega se naguralo možda i do nevjerojatnih 2.400 ljudi.
Kapetanu Massonu bilo je naređeno da preuzme sjevernjake iz zatočeništva. Znao je da ljudi, iscrpljeni, gladni i bolesni, žele što prije stići kući, no isto tako je znao da država za svakog od njih daje pet dolara.
Kako nije htio propustiti da se bivši zarobljenici ukrcaju na neki drugi brod ukrcao je i dvaput više ljudi na brod. Ne računajući članove posade na brodu je, u vrijeme isplovljavanja iz Vicksburga, bilo 2.394 osoba.
Kod grada Memphisa parobrodu je usred noći, oko 2:00 sata ujutro, eksplodirao parni kotao. Eksplozija je bacila dio ljudi u vodu, a brod se zapalio od rasipanog žara iz kotlovnice.
Rijeka Mississippi bila je u to doba godine nabujala zbog proljetnog otapanja snijega na sjeveru. Pretpostavlja se da je poginulo između 1.300 i 1.900 ljudi. Službena brojka iznosi 1.547, no vjerojatno se nikada ne će točno moći ustanoviti.
Za usporedbu, pri potonuću Titanica poginula su oko 1.503 putnika (također je nemoguće dati točan broj zbog nepouzdanih putničkih lista).
Putnički parobrod s lopaticama “Sultana” izgrađen je 1863. godine i tada se smatrao jednim od najvećih i najluksuznijih brodova u zemlji, a njegov kapacitet iznosio je 1719 registriranih tona.
Imao je tri palube na kojima su bili smješteni prostrani saloni, dvorane i kabine, dok je snažni parni stroj omogućavao brodu brzinu plovidbe do 12 čvorova.
Od ostalih putničkih parobroda Mississippija “Sultana” se razlikovala u posebnoj konstrukciji kotlova. Proljetna voda rijeke s velikim dodatkom gline nije bila prikladna za njih.
Tijekom putovanja iz New Orleansa, kapetan Masson morao je stati na gotovo svakom pristaništu na zahtjev Natea Wintingera, višeg brodskog mehaničara, i propuhivati kotlove. Tako su ih, nakon čišćenja u Vicksburgu, morali čistiti i sljedeće jutro na novom pristaništu.
Jedan od očevidaca katastrofe, vojnik Chester Berry (21), kojeg su zarobili južnjaci iz Fredericksburga, napisao je u svojim memoarima: "Kad smo se ukrcali na brod na palubama je vladala zabava kao da smo na vjenčanju. Nikada u životu nisam vidio radosniju publiku od ovih jadnih gladnih muškaraca. Većina ih je dugo bila u zatočeništvu, a neki čak i dvije godine, mnogi od njih su bili ranjeni. U radosnom iščekivanju da će uskoro ugledati svoj dom nisu obraćali pozornost na naguranost na brodu. Na donjim palubama vojnici su ležali jedni uz druge. Svi su oni imali isti san – brz povratak kući".
Na "Sultani" su vojnici ispunjavali ne samo palube gdje su ležali jedan do drugoga, nego i sve unutarnje prolaze, hodnike, ljestve, pa čak i dio kotlovnice.
U dva sata i 40 minuta 27. travnja parobrod je bio udaljen od Memphisa samo osam milja kada je eksplodirao desni parni kotao "Sultane". Sudeći prema opisima očevidaca, eksplozija je bila vrlo jaka, no ne preglasna. Više je nalikovala oštrom ispuhu komprimiranog zraka.
Probijena paluba urušila se pod težinom ogromne mase ljudskih tijela. Jedan dimnjak je pao preko palube, drugi je pao na spremnik za paru. Za manje od minute cijeli srednji dio broda zahvatila je vatra. Izgrađen od drva i iznutra obložen drvetom, parobrod je bio lak plijen za vatru.
Većina vojnika koji su spavali na palubi poginuli su u prvih nekoliko minuta. Vatra je uz pomoć vjetra nevjerojatnom brzinom pretvorila brod u ogromnu buktinju koja je plutala uz rijeku. „Sultanin“ parni stroj i lijevi kotao nisu bili zahvaćeni i lopatice su se nastavile okretati. Nije bilo nikoga da zaustavi stroj.
