Međunarodni tim arheologa uspješno je izronio 22 monumentalna kamena bloka s morskog dna u blizini mjesta na kojem se nekada uzdizao legendarni Aleksandrijski svjetionik. Ova operacija predstavlja prekretnicu u sklopu PHAROS programa čiji je cilj digitalna rekonstrukcija jednog od Sedam svjetskih čuda antike.
Timom je rukovodila Isabelle Hairy iz Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS), a izvađeni blokovi teški su između 70 i 80 tona. Među njima su nadvratnici i dovratnici vrata – arhitektonski elementi koji su nekoć bili dio ove monumentalne građevine.
''Cilj ove izvanredne i spektakularne operacije je proučiti i skenirati arhitektonske elemente te ih dodati stotinama već digitaliziranih podvodnih blokova u proteklih deset godina'', navodi se u priopćenju francuskih arheologa, prema časopisu Archaeology Magazine.
Skenirani dijelovi bit će uključeni u jedinstvenu digitalnu bazu koja okuplja više od stotinu blokova, temeljito proučenih i mapiranih pod morem tijekom posljednjeg desetljeća. Svi elementi bit će virtualno sastavljeni kako bi se rekonstruirao izgled svjetionika i testirale pretpostavke o njegovoj gradnji i konačnom urušavanju.
Aleksandrijski svjetionik izgrađen je na otoku Faros u 3. stoljeću prije Krista, za vrijeme vladavine Ptolemeja II Filadelfa, a dosezao je visinu veću od 100 metara. Imao je karakterističan trostupanjski izgled, a na vrhu je gorjela vatra koja je služila kao svjetionik pomorcima uz ravnu obalu Nilske delte.
Unatoč čvrstoj gradnji od vapnenca i granita, svjetionik je pretrpio teška oštećenja u nizu potresa između 956. i 1323. godine. Najrazorniji je bio onaj iz 1303. godine koji je pogodio područje iz pravca Krete, a doveo je do konačnog urušavanja. Njegovi ostaci stoljećima su ležali na dnu aleksandrijske luke.
U 15. stoljeću preostali dijelovi svjetionika poslužili su kao građevinski materijal za izgradnju citadele mamlučkog sultana Qaitbeya, podignute upravo na temeljima svjetionika, a koja i danas predstavlja jednu od najvažnijih obrambenih utvrda na Mediteranu.
Tijekom posljednje ekspedicije pronađeni su i fragmenti dosad nepoznatog spomenika – pilon s vratima izrađenima u egipatskom stilu, ali grčke konstrukcije. Stručnjaci vjeruju da potječe iz doba Ptolemejevića, čime se dodatno obogaćuje podvodni arheološki pejzaž Aleksandrije.
Osim toga, izvučeni su i veliki kameni pragovi, ploče s podnožja svjetionika te impozantne grede i stupovi s glavnog ulaza. Svi ovi elementi bit će digitalno analizirani i pozicionirani u svoje pretpostavljene izvorne lokacije u virtualnoj rekonstrukciji koja će omogućiti nova saznanja o drevnim inženjerskim tehnikama.
Projekt, koji se provodi pod pokroviteljstvom Egipatskog ministarstva turizma i starina, vode Centar za aleksandrijske studije (CEAlex), stalna jedinica CNRS-a i Francuski institut za orijentalnu arheologiju (IFAO).
