Neobično je to mjesto. Tisuće i tisuće križeva svih mogućih oblika i vrsta stiska se na jednom malom brdu u Litvi. Na mnoge od njih, zavijene u patinu vremena, ovješene su i krunice, koje se njišu i zveckaju na vjetru…
Mjesto je to na koje se dolazi moliti, ali i mjesto ponosa i otpora. Litvansko Brdo križeva ili Kryžių Kalnas doista je nesvakidašnji prizor, a takva mu je i priča, neobična i puna misterije.
Slavno Brdo križeva udaljeno je oko 12 kilometara od grada Šiauliai. I doista je to što ime kaže: malo brdo na kojem se stiska oko 100 tisuća križeva. No, kako je uopće došlo do toga, da su tamo postavljeni prvi od njih?
Praksa, odnosno tradicija postavljanja tih križeva, a ima ih svakakvih vrsta i dimenzija, izrađenih od različitih materijala, krenula je još u 19. stoljeću. Tamo su ih počele postavljati obitelji žrtava ustanka protiv ruskog režima 1831. godine. Njihovo postavljanje značilo je znak opora i u kasnijim desetljećima, a vrhunac je doživjelo 1960-ih godina.
Stanovništvo bi se šuljalo do toga mjesta, i poskrivećki, prkoseći sovjetskom režimu, postavljalo križeve, unatoč tome što su im, kad bi bili uhvaćeni, prijetile ozbiljne kazne. Isto tako, ni buldožeri nisu pomogli, odnosno opetovani pokušaji da se brdo uništi. Godine 1961. vlasti su čak spalile cijelo brdo.
Još je četiri puta brdo bilo uništavano, no lokalno stanovništvo ga je uvijek iznova gradilo i obnavljalo, sve u tajnosti. Kazna danas ide u drugom smjeru. Zabranjeno je micati križeve s lokaliteta, a poziv da tamo postave križ upućen je svima, samo mora biti unutar dopuštenih dimenzija.
Čak se u okolici, moglo bi se reći, razvio i biznis. Posjetitelji mogu kupiti križeve, flomasterom na njima ispisati molitvu, zavjet ili pak obiteljsko prezime.
Prodaju se i tradicionalne litvanske drvene skulpture, a između križeva često se mogu pronaći i kipovi Djevice Marije. Neki su križevi tamo postavljeni u znak sjećanja na one prognane u Sibir. Neki su novijeg datuma.
Uz brdo se veže i niz legendi, a njegov nastanak i danas predstavlja svojevrsni misterij. Neki tvrde da se u brdu nalaze zakopana tijela ratnika iz 14. stoljeća, drugi da je brdo ukleto, da ga pohode duhovi svećenika. Treći smatraju da je tamo, što je i najvjerojatnija verzija, bilo pretkršćansko svetište, a četvrti da se vjernicima tamo ukazala Marija i pozvala ih da na taj lokalitet postave ikone, prenosi Putni kofer.
U blizini brda nalazi se i samostan s kapelicom. Taj je kompleks građen od 1997. do 2000. godine, a navodno je ideja o njegovoj gradnji potekla od samog pape Ivana Pavla II. koji je tijekom svog posjeta 1993. godine ustvrdio kako bi, piše Lonely Planet, bilo lijepo da tamo nikne mjesto molitve.
Inače, izrada križeva nematerijalno je dobro Litve koje priznaje UNESCO. Riječ je o umijeću koje se prenosi s generacije na generaciju, i predstavlja simbol nacionalnog i vjerskog identiteta.
