Jedan od onih zbog kojih je nastala izreka "trebali ste to prvo probati na miševima..."

Na današnji dan prije 50 godina, 9. rujna 1976. godine, u Pekingu je umro jedan od najzloglasnijih diktatora u povijesti, kineski komunistički lider Mao Zedong (Mao Ce-tung).

Oči je zauvijek sklopio u poznoj dobi od osamdeset dvije godine – za razliku od nebrojenih koji su zbog njega prerano završili pod ledinom. Smatra se, naime, da je odgovoran za smrt između trideset i šezdeset milijuna ljudi no točnu brojku je, zbog potpune izolacije Kine tih godina, nemoguće utvrditi.

Dio žrtava je, dakako, stradao u čistkama, no najviše života odnijele su poljoprivredne reforme Komunističke partije, zbog kojih je narod skapavao od gladi… Do te mjere da su zabilježeni brojni slučajevi kanibalizma.

O kakvom je čovjeku riječ, možda najbolje svjedoči cinična rečenica koju je 1956. uputio sovjetskom lideru Hruščovu, objašnjavajući mu da se ne boji atomskog rata: "Ako nas imperijalisti napadnu, mogli bismo izgubiti 300 milijuna ljudi. Pa što onda? Rat je rat!".

Njegov "Dugi marš", borba s Kuomintangom i "Kulturna revolucija" neki su od povijesnih događaja koji su obilježili kinesku i svjetsku povijest. Donosimo neke manje poznate anegdote iz Maova života.

Seljačka revolucionarna elita

Otac mu je bio siromašni seljak, koji se kasnije obogatio kao farmer i trgovac žitom. Mao se školovao u pokrajinskom središtu Changsha, a s marksizmom se upoznao dok je radio u knjižnici Pekinškoga sveučilišta.

U Maovoj inačici, ova doktrina će, umjesto u gradskom proletarijatu, revolucionarnu elitu tražiti u siromašnom seljaštvu. "Selo će pobijediti grad", čuvena je izjava kineskog diktatora.

Neke njegove komunističke zablude stajat će života milijune Kineza. Izjava da će selo pobijediti grad zasigurno je jedna od zlokobnijih, pokazala je povijest.

Gospođa Mao

Mao se 1938. vjenčao s dva desetljeća mlađom Jiang Qing, dvaput razvedenom glumicom i gorljivom komunistkinjom. Tijekom života, koristila je mnogo imena – što zbog svoje umjetničke karijere a što zbog nestalnih prilika u Kini u doba revolucionarnih zbivanja – a na Zapadu je bila poznata kao Madame Mao.

Nakon što su komunisti došli na vlast u Kini, imala je istaknutu ulogu kao prva dama. Primjerice, bila je angažirana na području filmske industrije, kazališta i opere. Godina 1969. postala je i članicom Politbiroa. Potkraj Maovove vladavine, bila je jedna od najjačih političkih figura u Kini, a nakon njegove smrti, postojala je opcija da postane jedna od liderica Kine.

Njeni protivnici su, međutim, na kraju prevladali. Uhićena je te osuđena na smrt, no kazna joj je preinačena u doživotni zatvor. Kasnije je puštena na slobodu zbog teške bolesti, a umrla je u bolnici 1991. godine.

Zadah smrti

Kako kineski diktator nije vjerovao u zapadne izmišljotine poput dentalne higijene, imao je zadah sličan onome stripovskog antijunaka Superhika. Umjesto da koristi četkicu i pastu za zube, svakodnevno je žvakao čaj, smatrajući tu praksu iznimno učinkovitom za zdravlje usne šupljine.

Nije bila – zubi su mu bili žuti, truli i prekriveni kamencem, a desni vječno upaljene.

"Tigar nikad ne četka zube. Kako to da su mu tako bijeli i oštri?", bilo je njegovo nadasve razumno 'objašnjenje'.

Rat protiv vrabaca, ali u korist skakavaca!?

U trinaestom stoljeću, u buli "Vox in Rama", papa Grgur IX. mačke je proglasio oruđem nečastivog te naredio da ih, kao takve, masovno istrebljuju diljem Europe. Kroz godine, ova je praksa dovela do povećanja populacije štakora, prijenosnika kuge, što je pogodovalo širenju opake bolesti. Sličan stupanj 'vizionarstva' iskazao je i Mao, objavivši rat – vrapcima!

Devet godina nakon što su komunisti pobijedili u Kineskome građanskom ratu 1949. i preuzeli vlast u zemlji, Mao je pokrenuo revolucionarni društveno-ekonomski program nazvan Veliki korak naprijed, s ciljem da Kinu od zaostale agrarne zemlje pretvori u industrijsku velesilu. Zemlju je pokušao industrijalizirati po uzoru na Sovjetski Savez, ali je brzo je shvatio da joj nedostaju sredstva za taj pothvat.

Stoga je pokrenuo nacionalnu kampanju poljoprivrednih reformi i kolektivizacije, kako bi Kinu učinio samodostatnom po pitanju proizvodnje hrane. Plan je bio da poljoprivrednici siju i ubiru ono što im se naredi odozgo te da država kontrolira svu proizvodnju. U sklopu te grandiozne ideje, došao je na još luđu zamisao.

Kad je, tijekom posjete jednom selu, spazio vrapca kako bezbrižno kljuca rižu, zaključio je da je ptičica veličine kutije šibica smrtni neprijatelj kineske poljoprivrede. Kako se njegove ideje nisu propitkivale, Kineska komunistička partija proglasila je rat ovim letećim napastima odnosno, Maovim riječima, "javnim životinjama kapitalizma", koje drsko otimaju mukotrpno stečene plodove kineskih seljaka.

Naoružani moćnim oružjem, praćkama, te organizirani u manje grupe, u rat protiv pernatih buržuja krenuli su milijuni seljaka, radnika, vojnika, činovnika pa i učenika. Sustavno su uništavali gnijezda vrabaca, razbijali im jaja te im podmetali otrov u hranu. Pretpostavlja se da su na ovaj način ubijene stotine milijuna ptica.

Da nije riječ o najpametnijoj ideji koja se rodila u njegovoj proćelavoj glavi, Mao je shvatio kad je već bilo prekasno. Njegovi poslušnici su, naime, smetnuli s uma činejnicu da se vrapci, osim sjemenkama, hrane i kukcima. Kad su ove ptice dovedene na rub izumiranja, došlo je do najezde skakavaca biblijskih razmjera – ovi ravnokrilaši nanijeli su nemjerljivo veću štetu usjevima nego što su to činili skromni vrapčići.

Maov režim je na kraju bio prisiljen uvesti 250.000 vrabaca iz Sovjetskog Saveza kako bi obnovio populaciju ove ptice!

Neuništivi slogan

Dana 29. srpnja 1976. godine, kineski industrijski grad Tangshan pogodio je potres jačine 8.2 stupnja po Richterovoj ljestvici. Odnio je živote 242.000 ljudi te nanio nemjerljivu materijalnu štetu okolnom području.

Gradsko središte bilo je u potpunosti razoreno. Na tlu su nastale pukotine široke nekoliko metara. Željezničke pruge bile su svijene. Tisuće septičkih jama se razjapilo, poput kratera nakon udara bombe. Prema procjenama, u Tangshanu je uništeno devedeset pet posto stambenih zgrada i osamdeset pet posto industrijskih pogona.

Ironijom sudbine, čitav je ostao jedino divovski dimnjak ukrašen Maovim sloganom "Pripremite se za rat i prirodnu katastrofu!".

OPŠIRNIJE