Rafael (pravo ime Raffaello Santi ili Sanzio), genijalni talijanski slikar i graditelj, rođen je, ali i umro na današnji dan.
Rođen je 6. travnja 1483. godine u Urbinu, a preminuo istoga datuma 1520. u Rimu.
Rafael je uz Leonarda da Vincija i Michelangela najznačajniji predstavnik visoke renesanse.
Prve slikarske poduke dobio od svojega oca zlatara i kipara Giovannija Santija u Urbinu. Između 1498. i 1500. radio u radionici umbrijskoga slikara Perugina u Perugi.
U prvom razdoblju stvaralaštva radio je u duhu Peruginova slikarstva pretežito kompozicije iz života Bl. Djevice Marije.
Likove smirene ljepote smještao je u prostore s dubokim perspektivnim rješenjima (Krunidba Majke Božje; Madonna Conestabile; Zaruke Blažene Djevice Marije).
U drugom razdoblju stvaranja, kada je od 1504. djelovao u Firenci, na njegov su razvoj utjecala djela toskanskih majstora Donatella, Leonarda da Vincija i Bartolomea della Porta, kompozicija je postala čvršća, a likovi življi.
Radio je velike oltarne slike (Madona pod baldahinom; Polaganje u grob), veći broj madona s djetetom, djelomice u krajoliku (Madonna del Granduca; Madona sa češljugarom; Madonna Tempi; Madonna Colonna; Lijepa vrtlarica, tzv. La Belle Jardinière), nekoliko prikaza sv. Obitelji i portreta (Angiolo Doni) te mnogobrojne crteže, os. studije akta.
Od 1508. trajno se nastanio u Rimu i u tom trećem razdoblju u službi dvojice papa ostvario je svoja ponajbolja djela. Po narudžbi pape Julija II. oslikao je u Vatikanu tri odaje (Stanze) freskama povijesne, mitološke, alegorijske i biblijske tematike (Teologija ili Disputa o sakramentu; Poezija [Parnas]; Filozofija [Atenska škola]; Pravo; Izgon Heliodora iz hrama; Misa u Bolseni; Susret Leona I. s Atilom; Oslobođenje sv. Petra; Požar Borga).
Pri izvođenju tih velikih kompozicija, uklopljenih u iluzionističke okvire, pomagali su mu učenici i suradnici Sebastiano del Piombo i Giulio Romano. Za freske u vatikanskim loggiama izradio je nacrte (52 stropne slike s biblijskim prikazima i ukrasima, pretežito groteskama), a realizirali su ih Giovanni Franceso Penni, Giovanni da Udine i Perino del Vaga.
Na Veliki petak 6. travnja 1520., u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pokopan sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je u Panteonu u Rimu.
