Što osim Starog mosta i kineskih magneta može biti mostarski suvenir?

Stari most je neupitno najprepoznatljiviji simbol Mostara. Nalazi se na razglednicama, magnetima, šalicama, majicama, privjescima i gotovo svakom suveniru koji turisti mogu ponijeti iz grada. No, upravo ta njegova sveprisutnost otvara pitanje koje se rijetko postavlja: je li Mostar na suvenirima postao sveden samo na jedan motiv?

Šetnja mostarskim štandovima i suvenirnicama pokazuje kako se turistima najčešće nudi ista slika grada, a Mostar nikako nije samo Stari most, kao što ni Hercegovina nije samo jedna razglednica. To je prostor kamena, sunca, rijeka, stećaka, vinograda, starih avlija, smokava, zvonika, munara, mahala, pjesme i ljudi.

Mostar nije samo Stari most

Nameće se pitanje što bi, osim Starog mosta, moglo predstavljati Mostar? Koji bi motivi turistima mogli ispričati priču o gradu na drugačiji i autentičniji način? O tome smo razgovarali s nekoliko mostarskih umjetnika, koji su ponudili svoja razmišljanja i ideje.

Mostarski umjetnik Dalibor Nikolić smatra kako se kvalitetan i prepoznatljiv suvenir ne može nametnuti direktivom, nego treba nastati prirodno, kroz odnos ponude, potražnje i zrelijeg promišljanja lokalnog identiteta.

"Sudjelovao sam u žiriju jednoga natječaja na koji su pristigla rješenja za mostarski suvenir, ali to nisu bila osobito sretna rješenja. Pokazivala su određenu tendenciju odmaka od stereotipne kategorije, ali nisu bila valjano tehnički provedena ili su bila u začetku ideje. Mislim kako bi jedno zrelije društvo s vremenom samo trebalo iznjedriti nešto što bi na tržištu moglo predstavljati službeni suvenir Mostara", rekao je Nikolić.

Kada je riječ o mogućim motivima, Nikolić smatra kako bi se trebalo više osloniti na prirodna i autohtona obilježja Mostara i Hercegovine.

"Vinova loza može biti obilježje ovoga teritorija. Tu su i šipak, odnosno nar, kao obilježje Mediterana, smokva, rijeka Neretva, kamen i drača. Treba pokušati sublimirati ono što je prirodno i autohtono za ovaj prostor. Suvremenu arhitekturu ljudi će uvijek gledati kroz povijesni kontekst jer živimo u gradu koji je opterećen poviješću i koji nije u potpunosti prihvatio određene iskorake prema budućnosti. Uvijek bi se gledalo je li to džamija ili crkva", rekao je Nikolić.

Foto: Bljesak.info / Suveniri

Turistima prodajemo kineske magnete i nepostojeće crvene krovove

Govoreći o ponudi u Starom gradu, Nikolić ističe kako se autentični suveniri mogu pronaći tek u manjem broju, dok se najviše prodaju jeftini magneti masovne proizvodnje.

"Koliko se može vidjeti prolaskom kroz Stari grad, od autentičnih suvenira tu je nekoliko slika s motivom Starog mosta. Preminuo je gospodin koji je radio bakar, a možda ih još nekoliko radi na lijevoj obali, uz stranu prema gore. Moj prijatelj držao je suvenirnicu u Starom gradu i njegovo iskustvo govori kako najveći broj turista kupuje isključivo magnete za hladnjak kineske proizvodnje. Na njima su crveni krovovi, iako u Starom gradu nema takvih krovova. Proizvođaču iz Kine vjerojatno je bilo logično kako krov treba biti crven, pa ga je tako i obojio", rekao je Nikolić.

Nikolić se osvrnuo i na raniji pokušaj definiranja mostarskog suvenira, koji je predstavljao Ključ grada.

"Ključ grada bio je suvenir koji je pobijedio na natječaju. Riječ je o klasičnom ključu grada, kakav imaju i drugi gradovi, s nekoliko detalja koji su ga povezivali s mostarskim podnebljem. Ne možemo reći kako je to bilo potpuno originalno rješenje, ali bilo je valjano rješenje i rukotvorina vrijedna pozornosti. Međutim, nakon smrti autora ta se priča nije nastavila", rekao je Nikolić.

Potencijalne motive suvenira smo srušili

Mostarski umjetnik Mario Šunjić ističe kako je Stari most nedvojbeno najprepoznatljiviji simbol Mostara, ali smatra kako grad ima i druge motive koji bi se mogli koristiti na suvenirima.

"Stari most definitivno jest najprepoznatljiviji simbol grada Mostara, ali nije kako drugih motiva nemamo. Nisam siguran koliko bi oni bili prepoznatljivi šire, ali kada bih ih izdvojio, to bi mogla biti nekadašnja sveučilišna knjižnica, odnosno Kuća Mujage Komadine, Vijećnica, Stara gimnazija, kao i sama rijeka Neretva. Ona je slikovno doista izazovna, ali bi bila odličan motiv", rekao je Šunjić.

Dario Pehar smatra kako je teško govoriti o novim arhitektonskim motivima za mostarske suvenire jer su neke od prepoznatljivih građevina grada uništene ili više ne postoje.

"Ne znam koje bismo građevine mogli uvrstiti kada su sve poznate građevine uništene. Hotel Ruža, primjerice, bio je remek-djelo arhitekture. Prepoznatljivi su bili i Hit i Razvitak, kojih više nema. Ne znam konkretno što bi moglo biti neki drugi simbol, osim možda Kosače ili Stare gimnazije", rekao je Pehar.

U moru kupovne robe, ostalo je i nešto autentično

Mostarski umjetnik Alica Jakirović ističe kako u Starom gradu još postoje ljudi koji suvenire stvaraju na licu mjesta, što je, smatra, posebno zanimljivo posjetiteljima jer mogu izravno vidjeti nastanak rada.

"Ljudi koji stvarno rade u Starom gradu, konkretno kod mene i još nekoliko nas, slikaju na licu mjesta", rekao je Jakirović.

Iz osobnog iskustva kaže kako je to vrlo zanimljivo ljudima koji posjećuju grad jer mogu izravno vidjeti kako nastaje rad. Dodao je kako u Starom gradu još ima autentičnih radova i kvalitetnih ateljea, ali smatra kako je veći dio ponude ipak okrenut kupovnoj robi i trgovini.

"Imamo autentičnih suvenira, ima divnih ateljea i ljudi koji rade s metalom, bakrom i drugim materijalima. Možemo reći kako je oko 30 posto ponude autentično, a da je ostalo kupovna roba. Kada se sve okrenulo trgovini, mnogi su se okrenuli buticima i sada imamo pun Stari grad butika. To nije slučaj samo u Mostaru, nego i šire. Ja to ne želim. Ono što radim na licu mjesta, to želim i plasirati jer me to predstavlja i reklamira", dodao je Jakirović.