Na današnji dan prije 580 godina, 1. ožujka 1445. u Firenci je rođen Sandro Botticelli, jedan od najvažnijih predstavnika talijanske renesanse.
Pravim imenom Alessandro di Mariano Filipepi, Botticelli je prezime preuzeo od nadimka starijeg brata Giovannija.
Veći dio života proveo je u firentinskom kvartu gdje su živjeli i članove utjecajne obitelji Vespucci (jedan od njih, Amerigo, postao je slavan kao istraživač Amerike) koja je Botticelliju osigurala brojne prestižne narudžbe.
Isprva je počeo kao pripravnik zlataru, da bi ga, slijedeći dječakove želje, njegov otac oko 1462. povezao s Fra Filippo Lippijem koji je tada radio na fresci Red karmelićana.
Lippijeva sinteza nove kontrole trodimenzionalnih formi, nježna izražajnost na licu i gestama, kao i dekorativni detalji naslijeđeni od kasno gotičkog stila, bili su snažan utjecaj na daljnji život mladog Botticellija.
U svojim remek-djelima, mitološkim alegorijama Proljeće (1478) i Rođenje Venerino (1484), osebujne vitke i dostojanstvene ženske likove skladnih linija postavlja u idealizirana okruženja prozračna i harmonična kolorita, ostvarujući tako izrazito melankoličnu kompoziciju posve usredotočenu na središnji lik.
Sanjarsko raspoloženje odražava se i u njegovim portretima (Giuliano Medici, 1494), dok u njegovoj kasnijoj fazi svetačke slike karakterizira asketska ozbiljnost (Pietà, 1498; Rođenje Isusovo, 1500).
U Rimu je boravio 1481–82., gdje je izradio tri freske u Sikstinskoj kapeli (Prizori iz života Mojsijeva, Kazne Koraha, Datana i Abirama, Iskušavanje Isusovo), a po narudžbi Lorenza Magnifica prvi je od talijanskih slikara izradio crteže za Danteovu Božansku komediju (1482).
Botticelli je prvi od talijanskih slikara koji je izradio crteže za ilustraciju Danteove Božanstvene komedije. Radio je i kartone za tapiserije koje se danas nalaze u Viktorijinom i Albertovom muzeju u Londonu. Utjecao je na Johna Ruskina i prerafaelite u Engleskoj.
Botticelli se nikada nije oženio i često je znao reći kako mu ideja braka stvara noćne more. Popularno je mišljenje kako je bolovao od neuzvraćene ljubavi udate plemkinje, Simonette Vespucci, za koju se vjeruje kako je bila modelom za Rođenje Venere (iako je preminula točno 10 godina prije završetka ove slike) i brojne druge njegove slike.
Činjenica je kako je Botticelli odmah po njezinoj smrti zatražio da ga onog dana kada umre, pokopaju pokraj nje u crkvi Svih Svetih (Ognissanti). Njegova želja je uslišena 34 godine kasnije, kada je preminuo 1510. godine.
