Na današnji dan prije 140 godina, 8. srpnja 1885. u Ludwigshafenu je rođen njemački neomarksistički filozof Ernst Bloch.
Sveučilišnu karijeru počeo je Leipzigu, gdje je živio do dolaska nacionalsocijalista na vlast. Kao istaknuti antifašist bio je u emigraciji od 1933. do 1948.
Radio je kao profesor na sveučilištima u Leipzigu i Tübingenu, a svoju je filozofiju oblikovao u novokantovskome okružju, osobito pod utjecajem Maxa Webera i Georga Simmela.
Poslije se približio marksizmu, da bi se svojim opusom i literarnim stilom profilirao kao osebujan ali dosljedan marksistički mislilac. Svojim spisom Duh utopije (Geist der Utopie, 1918) na nov je način artikulirao i produbio ideju utopijskoga.
Taj motiv Bloch je shvatio kao jednu od bitnih dimenzija ljudskoga opstanka, koji je bitno nedovršen i otvoren spram novoga i mogućega, a najavljuje se ponajprije u umjetnosti i uopće u čovjekovu duhovnome stvaranju.
Sustavnu obradbu toga motiva dao je u trosveščanome spisu Princip nada (Das Prinzip Hoffnung, 1959), nazvanome i "enciklopedijom anticipirajuće svijesti", u kojem temelj utopijskoga elaborira kao nadu, koja nije tek afekt, nego je utemeljena u bitku samome.
U svom filozofskom rječniku Bloch modificira neke kategorije izvedene iz klasične njemačke filozofije, Freuda, kršćanstva i neoplatonizma, razvijajući ih u osebujnu filozofiju po kojoj je stvarnost dinamičko posredovanje odnosa subjekta i objekta, duha i materije, s konačnom svrhom ostvarenja njihova jedinstva.
Napadnut za revizionizma i oštro kritiziran za "religiozno orijentirani" i teologijski princip nade, napustio je DR Njemačku.
Važnija djela: Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo (Naturrecht und menschliche Würde, 1961), Ontologija još-ne-bitka (Ontologie des Noch-Nicht-Seins, 1961), Tübingenski uvod u filozofiju (Tübinger Einleitung in die Philosophie, 1963), Experimentum mundi (1975).
Ernst Bloch preminuo je 4. kolovoza 1977. u Tübingenu.
