Prije jednog stoljeća, 3. lipnja 1925. godine u Vlasenici je rođen Derviš Sušić, bosanskohercegovački pripovjedač, dramatičar i romanopisac.
Školovao se za učitelja, neko vrijeme radio je u struci u Srebrenici i Tuzli. Nakon toga radio je kao novinar Oslobođenja i Zadrugara te kao upravnik Narodne biblioteke u Tuzli. Neko vrijeme bio je postavljen za referenta za kulturu i narodno prosvjećivanje.
Bio je vrlo plodan autor, tako da se unutar njegova opusa mogu pronaći raznovrsne teme koje portretiraju različita razdoblja s motivima iz daleke prošlosti, doba socijalističke revolucije i poratna razdoblja.
Slikar bosanske provincije, javio se dnevnikom S proleterima (1950) te zbirkama pripovijedaka Jabučani (1954) i romanima Momče iz Vrgorca (1954), Ja, Danilo (1960) i Danilo u stavu mirno (1961), u kojima je u duhu socrealističke poetike tematizirao poslijeratne društvene odnose.
Godine 1964. godine roman Ja, Danilo doživljava dramatizaciju i tako se okreće Sušićev spisateljski rad prema dijaloškim scenama. Uz dramu, bavi se i drugim žanrovima kao što su radio i televizijske drame te televizijski serijali.
U potonjim je pripovijetkama (Pobune, 1966) i romanima (Uhode, 1971; Hodža Strah, 1973; Žestine, 1976; Tale, 1980; Žar i mir, 1983; Nevakat, 1986., i dr.) poticaje tražio u prošlosti težeći dati književnu sintezu bosanske povijesti.
Posebno je u javnosti bio popularan Tale, lik iz televizijske serije, a roman Tale je Sušić pisao istovremeno kada i scenarij za istoimenu TV seriju. Tematike su slične, ali Sušić u romanu pripovijeda iz kuta ostarjelog časnika OZN-e Tala Babunića koji u bolnici čeka operaciju i prisjeća se burne prošlosti.
Književnik Derviš Sušić bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Umro je u Tuzli 1. rujna 1990. godine, a od 4. travnja 2002. je knjižnica u Tuzli nazvana njegovim imenom: Javna ustanova i narodna biblioteka "Derviš Sušić".
