Bio je "viteza crne psovke" i "najstrašniji pjesnik hrvatski"
Na današnji dan prije 140 godina, 17. novembra 1886. rođen je u Sušaku hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, putopisac, književni kritičar, publicist, prevoditelj i dramatičar Janko Polić Kamov.
Smatra se jednim od najvažnijih predstavnika moderne u hrvatskoj književnosti. Pseudonim Kamov uzeo je prema biblijskomu Kamu (jedan od trojice sinova patrijarha Noe koji su preživjeli Opći potop i postali začetnici novog čovječanstva).
Rođen je kao trinaesto dijete u uglednoj i imućnoj obitelji Ante (rodom s Hvara) i Gemme Polić (rodom s Cresa). Ukupno je u obitelji bilo četrnaestero djece.
Nakon osnovne škole upisao je sušačku gimnaziju iz koje je zbačen zbog verbalnoga sukoba s profesorom. Školovanje je nastavio u Senju, gdje je također bio izbačen iz gimnazije i konvikta.
Obitelj mu se 1902. preselila u Zagreb, gdje je prekinuo gimnazijsko školovanje. Tri je mjeseca 1903. bio u zatvoru zbog sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama i sukoba s policijom.
Ubrzo se razočarao u Zagreb i Hrvatsku te težio odlasku iz Hrvatske. Od 1907. putovao je po Italiji, 1910. krenuo je preko Italije u Španjolsku, gdje se za kratka boravka prije iznenadne smrti kretao u umjetničkim avangardnim krugovima (kojima su tada pripadali i J. Miró i P. Picasso).
Umro je u barcelonskoj bolnici Santa Cruz 8. kolovoza 1910., a pokopan je u zajedničkoj sirotinjskoj grobnici bez imena.
Djelom toga, kako su ga nazivali, "prvoga pjesničkoga buntovnika", "osporavatelja tradicije", "najstrašnijega pjesnika hrvatskoga" i "viteza crne psovke", ali prije svega rušitelja tabua, inovatora na tematskom, idejnom i jezično-stilskom planu, počinje hrvatska književna avangarda.
U njegovu su opusu i zametci književnih težnji koje će se u vodećim europskim književnostima oblikovati tek nakon njegove smrti.
Kamov se prije nego u književnosti, javio u novinama: Pokret, Riječki novi list, Zvono i Bosanska vila objavljivali su tekstove koje je slao sa svojih putovanja.
Nakon više neuspjelih pokušaja da ukoriči svoje radove, jer su ga odbile sve izdavačke kuće u Zagrebu, u pomoć mu je priskočio stalni mecena, brat Vladimir.
Godine 1907. objavio je zbirke pjesama Psovka i Ištipana hartija te dramske studije Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi. Knjige su bile pravi šok za zagrebačku javnost. U njima je gnjevno progovorio protiv hinjena morala, otvoreno uobličavao erotizam, socijalnu satiru i sarkazam.
Posmrtno su mu bili objavljeni još Ćaskanja (1914) te Novele i eseji (1938). U Sabranim djelima (1956–58) tomu su pridružene Samostanske drame, Čovječanstvo i Mamino srce, primjeri Kamovljeva dramskoga rukopisa, koji je izazivao slične kontroverzije kao i njegova poezija i proza.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.






-webp.webp)








-webp.webp)










