Na današnji dan prije 150 godina, 29. svibnja 1875. u Mostaru je rođen književnik Svetozar Ćorović. S obzirom da je rođen u trgovačkoj porodici, u rodnom gradu završio je osnovnu i srednju trgovačku školu.
Skromno obrazovanje nije ga spriječilo da se oformi u cijenjenog pisca. Oženio je sestru Alekse Šantića, Persu Šantić.
Od 1887. objavljivao je radove u mnogim listovima i časopisima: Golub, Neven, Bosanska vila, Luča, Otadžbina, Zora i Brankovo kolo. Bio je aktivan član mostarskog društva "Gusle".
Između ostalog, pokrenuo je (1896.) i uređivao prva godišta časopisa Zora. Politički aktivan, za vrijeme aneksijske krize bio u izbjeglištvu u Italiji, a 1910. izabran u Bosanski sabor.
Početkom I. svjetskoga rata Ćorović je zatvoren, potom interniran na bojište, odakle se 1917. vratio teško bolestan.
Autor je opsežnoga pripovjedačkoga i manjim dijelom dramskog opusa u tradicionalnoj realističkoj poetici s diskretnim lirskim primjesama.
U desetak zbirki priča (U časovima odmora, I–IV, 1903–10; Moji poznanici, 1909; Komšije, 1912) te romanima (Majčina sultanija, 1906; Stojan Mutikaša, 1908; U ćelijama, 1919) razradio je galeriju likova iz hercegovačke sredine, zaokupljen specifičnim mostarskim ambijentom.
Najuspjelijim se smatra socijalno intoniran roman Stojan Mutikaša, a od dramskih tekstova folklorni Zulumćar (1911).
Ostala poznata djela su : "Ženidba Pere Karantana" (1905), "U stanicama" (1908), "U mraku" (1909), "Kao vihor " (1918), "Među svojima" (1921), pripovijetke ("Bogojavljenska noć", "Prijatelji", "Pod pećinama", "Na vodi", "Na Vaskrs").
Sa svojim suvremenicima i prijateljima piscima, među kojima su naistaknutiji bili Aleksa Šantić, Osman Đikić i Jovan Dučić, Svetozar Ćorović je činio poznatu mostarsku književnu i kulturnu grupu.
Preminuo je u Mostaru 17. travnja 1919. godine.
