Grafička dizajnerica iz Širokog Brijega, danas sa zagrebačkom adresom, Antonija Rittuper široj je javnosti postala poznata kao jedna od najzapaženijih natjecateljica osme sezone hrvatskog MasterChefa. Već na audiciji osvojila je žiri modernom interpretacijom tradicionalne hercegovačke Pure moderuše, a tijekom natjecanja pokazala kako se lokalna gastronomija može ispričati na potpuno nov način.

Nakon završetka MasterChefa nastavila je razvijati vlastiti gastro identitet, spajajući recepte koje je naslijedila od majke i bake s modernim kulinarskim tehnikama i estetikom. Upravo je taj pristup ove godine prvi put predstavila na Street Food Festu u Širokom Brijegu, gdje je njezin koncept Moderuša by Antonija Rittuper osvojio prvo mjesto prema glasovima publike.

Nakon pobjede nije skrivala emocije.

"Sudjelovati prvi put na festivalu za mene je stvarno velika stvar, a uspjeh je još veći jer je riječ o Street Food Festivalu koji odavno nadilazi standarde. Sve to dogodilo se u mom Širokom Brijegu, na domaćem terenu. Najveći uspjeh za mene nije samo nagrada, nego to što su se ljudi vraćali po hranu koja im se svidjela, ali i na čašicu razgovora. Upravo je to smisao onoga što radim – povezivati ljude kroz okuse i buditi emocije."

S Antonijom smo razgovarali o putu od MasterChefa do vlastitog gastro brenda, nastanku Pure Moderuše i Bananakruva, Janji i koprivi kao simbolima zaboravljenih okusa Hercegovine te o tome zašto upravo rodni kraj ostaje njezina najveća inspiracija u stvaranju novih jela.

MasterChef i život nakon kamera

Bljesak.info: Publika vas je upoznala kroz MasterChef, no tko je zapravo Antonija Rittuper kada se ugase kamere?

I dalje je to Antonija koja non-stop kuha! Kada ne kuham za sebe i muža, kuham za prijatelje, susjede ili pak kolege na poslu. Volim reći da sam sasvim obična osoba, samo s puno hobija. Uz svoj redovni posao dizajnerice u IT sektoru, u slobodno vrijeme sam teta šestero nećaka, prijateljica koja voli druženja, plesna partnerica svom mužu u plesnoj školi, kao i suvozačica na moto putovanjima. Trudim se biti i fizički aktivna kroz šetenje prirodom ili ozbiljnije treninge. Svaki duži slobodan period volim provoditi na dalekim putovanjima i to me stvarno ispunjava jer se tako najbolje odmaram, a ono najvažnije upoznajem druge kulture, ljepote zemalja i hranu.  

Bljesak.info: Što vam je sudjelovanje u MasterChefu donijelo kao kuharici, a što kao osobi?

MasterChef me obogatio kulinarski i emocionalno. Prije svega, moj veliki hobi je stavio pod svjetla reflektora i to je sada ono po čemu me ljudi prepoznaju. Više nisam samo “ona prijateljica koja dobro kuha”, nego se moje kuhanje sada izdiglo na profesionalniju razinu i otvorila su mi se vrata u svijet gastronomije. Pored kuhanja, MasterChef mi je donio unikatno životno iskustvo, a kao kruna svega izrodio nova, trajna prijateljstva.  

Bljesak.info: Koliko vas je iznenadila reakcija ljudi nakon emisije i na koji vam je način promijenila svakodnevni život?

Kroz emisiju sam ušla ljudima u domove, pratili su MasterChef svaku večer i zajedno su sa mnom proživljavali avanturu. Nevjerojatno je koliko je to snažno i kako se ljudi povežu sa mnom, a nikada me nisu upoznali. Posebna su priča djeca, koja su mi nekako najviše promijenila svakodnevnicu. Kada ih sretnem shvatim koliko je snažan utjecaj biti na TV-u jer nekome možeš biti uzor, a s tim dolazi i velika odgovornost .

Bljesak.info: Koji će vam trenutak iz MasterChefa zauvijek ostati u sjećanju?

Uz moju zadnju epizodu, to su definitivno misteriozno upadanje krpe i stakla u tanjur! :)

Hercegovina na tanjuru

Bljesak.info: Odrasli ste u Širokom Brijegu. Koliko su vas Hercegovina i obiteljska kuhinja oblikovale kao kuharicu?

Veliki dio inspiracije za jela vučem upravo iz tradicije hercegovačkog kraja. Mislim da je to prirodno svakom kuharu, da ono što je naučio u ranim danima trajno nosi sa sobom i pokušava nadograđivati s novim stvarima i kulturama koje upoznaje. Hrana je vrsta kulturnog naslijeđa i normalno je da kroz vrijeme mijenja svoj oblik, ali na nama je da joj sačuvamo izvornost okusa jer je upravo on taj koji budi emocije.  

Bljesak.info: Postoji li jelo koje vas uvijek vrati u djetinjstvo?

Kuhani kukuruzi i tikvača - slatka pita od tikava u najvećoj tepsiji koja postoji!

Bljesak.info: Koja hercegovačka namirnica, po vašem mišljenju, zaslužuje puno više mjesta u modernoj gastronomiji?

Raštika! Mnogi van Hercegovine nisu uopće upoznati s tom namirnicom, što je prava šteta jer je zaista zdravo i ukusno zelje od kojeg se mogu raditi čuda. Što se tiče začina, voljela bih da vrijesak stekne veću popularnost kao mediteranski začin jer je odličan u mnogim kombinacijama, a podsjeća na miks origana, majčine dušice i ružmarina.

Hrana kao stil života

Bljesak.info: Otvoreno ste govorili o dijagnozi Hashimotove bolesti i promjeni prehrane. Koliko vam je to iskustvo promijenilo odnos prema hrani?

I dalje pripremam poznata, domaća jela, samo sa zamjenskim namirnicama. Čuvam isti okus, ali pametnije biram sastojke. Primjerice, umjesto vrhnja za kuhanje koristim kokosovo mlijeko, a umjesto pšeničnog brašna biram brašna od žitarica koje ne sadrže gluten, poput kukuruza, riže, heljde, prosa ili kvinoje.

Štoviše, odluka o promjeni prehrane otvorila mi je nove vidike i upoznala me s namirnicama koje možda nikada prije ne bih uzela s police. Najdraže mi je kada svojim bližnjima pripremim jelo s mojim "zdravijim" sastojcima, a oni uopće ne primijete razliku i sve im bude jednako ukusno. To mi je najbolji dokaz da se isplati izaći iz okvira.

Moram biti iskrena i reći da i sama ponekad napravim iznimku u prehrani, no to je moj osobni izbor, za razliku od osoba koje zbog teških intolerancija ili alergija nemaju tu mogućnost. Najčešće si takve iznimke dopustim na putovanjima ili tijekom posebnih životnih događaja kada nemam mogućnost birati hranu.

Volim kroz gastronomiju upoznavati druge kulture pa me nakon svakog egzotičnog putovanja ponovno čeka moj uobičajeni režim prehrane i svojevrsni detoks. Općenito nastojim iz prehrane izbaciti ili svesti na minimum namirnice za koje sam primijetila da mi osobno ne odgovaraju i za koje se osobama s Hashimotovom bolešću preporučuje poseban oprez.

Bljesak.info: Danas se često kaže da je hrana najbolji lijek. Koliko se slažete s tom tvrdnjom?

Apsolutno! Smatram da ljudi ne cijene svoje tijelo dovoljno te da pravilnu prehranu potpuno zanemaruju. Ne kažem da sebi moramo uskraćivati neke male gušte u hrani, ali čvrsto vjerujem da smo mi ono što jedemo, zato se trudim svome tijelu davati što "ispravniju" hranu. To je jako teško zbog načina života i proizvoda koji u sebi obavezno sadrže svašta. No, lakše mi je kad znam da sam se barem potrudila. Vjerujem da smanjenje industrijski procesuirane hrane generalno pospješuje naše zdravlje i donosi sveopći balans. 

Bljesak.info: Što biste savjetovali ljudima koji žele jesti zdravije, ali se boje da će izgubiti užitak u hrani?

Promjena prehrane ne znači nužno i manji užitak. Za sve postoji zdravija zamjena koja neće  drastično promijeniti očekivani okus jela.  

Evo samo jedan primjer: umjesto bijelog šećera od šećerne trske dobra zamjena bi bio med,  javorov sirup, agava ili datulje. 

Bljesak.info: Koju biste zabludu o bezglutenskoj prehrani najradije jednom zauvijek razjasnili?

Svi misle da se bezglutenaši moraju trajno odreći pizze, tjestenine i ostalih blagodati tijesta. To nije baš istina jer postoje jako dobre bezglutenske varijante svih tih specijaliteta. Uz današnju dostupnost namirnica i pregršt znanja na internetu o tome kako baratati s bezglutenskim namirnicama, užitak nije potpuno uskraćen.  

Foto: Bljesak.info / Antonija Rittuper na Street Food Festu u Širokom Brijegu

Moderuša koja je osvojila publiku

Bljesak.info: Na ovogodišnjem Street Food Festu u Širokom Brijegu publika vas je nagradila prvim mjestom. Koliko vam to priznanje znači, posebno zato što dolazi upravo od posjetitelja?

Biti prepoznata kod domaće publike, koja je najčešće i najstroža, čini me ponosnom i sretnom! Predivan je osjećaj vidjeti ljude koji su se vraćali po još i upravo je to ona najveća nagrada koju nosim sa sobom - zadovoljan gost kojem sam izmamila osmijeh na lice i pobudila emociju. Prva nagrada publike na SFF-u je definitivno moj trenutno najveći uspjeh i trofej zauzima posebno mjesto na polici. 

Foto: Bljesak.info / Pura Moderuša

Bljesak.info: Vaš jelovnik privukao je veliku pozornost zanimljivim nazivima poput "Pure Moderuše", "Janje", "Pure Slatkice" i "Bananakruva". Kako su nastale te ideje i što ste njima željeli ispričati?

Kroz brend Moderuša želim pričati o tradiciji, ali na moderan način. Sve je počelo od MasterChef  audicije kada sam prvi put predstavila Puru Moderušu koja je najvećim dijelom i začetnik samog  naziva brenda.  

Htjela sam da i ostali nazivi jela prate isti ton. Tako sam svoj banana bread nazvala  "Bananakruv", kako bi se naš narod mogao s njim poistovjetiti. Kod nas se kruh kaže kruv i tu  nema izmišljanja tople vode. :D 

Kod odabira imena Janja, pazila sam da bude na prvu prepoznatljivo o kojoj je namirnici riječ  (janjetini), kao i na to da naziv bude domaći jer je Janja naše tradicionalno ime koje je danas vrlo  rijetko. S druge strane, ime je kratko i zabavno prilikom naručivanja - “Jednu Janju molim!” ili  “Može li meni 3 Janje za van?”. Pamtljivo je i zabavlja onoga tko naručuje i nas koji to jelo  isporučujemo.  

Foto: PR / Bananakruv

Sad zamislite kako je tek bilo zabavno naručivati Puru Slatkicu i prozivati ime osobe koja je  naručila i mora je preuzeti - “Ana, Slatkica!” Ili “Jedna Slatkica - Ivana!”. Hrana je medij koji  povezuje i zabavlja ljude i mislim da sam to uspjela i kroz šašave nazive. 

Bljesak.info: Hercegovci dobro znaju kako "trebaju" izgledati pura ili janjetina. Jeste li osjećali tremu kada ste ta tradicionalna jela odlučili predstaviti na potpuno drugačiji način?

Kada Hercegovcu donosite puru, to je kao da Talijanu kuhate tjesteninu, ili Bosanki razvijate pitu. Rizik je velik, ali ako uspijete, samo nebo je granica. Moram priznati da nisam sumnjala u našu publiku kao ni u svoja jela. Jer, koliko god se narod drži dobropoznatoga, otvoreni su za nove interpretacije i zato su i došli na jedan street food festival da probaju nešto što nemaju priliku svaki dan. Imala sam dobar osjećaj da će se i njima svidjeti jer sam i ja sama odrasla dolje, a volim probati nesvakidašnje okuse.

Bljesak.info: Što je, po vašem mišljenju, presudilo uspjehu Pure Moderuše – ideja, okus ili hrabrost da tradiciju predstavite u novom ruhu?

Sve zajedno! Za pozitivne reakcije najzaslužniji je faktor iznenađenja na nepcu prilikom kušanja. Jedete nešto što izgleda kao tortica, a podsjeća vas na dobro poznatu puru s lučinicom. 

Bljesak.info: "Janja" je izazvala mnogo pozitivnih reakcija. Koliko je bilo izazovno spojiti sporo pečenu janjetinu s pestom od koprive, slatkim od dunje i brioche pecivom, a pritom zadržati prepoznatljiv hercegovački karakter?

U "Janju" sam uložila najviše truda jer je teško prezentirati janjetinu širokoj publici, posebno na velikim okupljanjima poput street food festivala i zato kombinacije moraju biti zanimljive da bi privukle publiku. “Janja” je jedinstvena po tome što donosi tradicionalne okuse koji padaju u zaborav. Riječ je o koprivi i dunji, koje su danas postale jako teško dobavljive, gotovo nemoguće!

Koprivu sam brala nekoliko mjeseci i od nje napravila pesto. Želim publici pokazati kako pesto nije samo od bosiljka, nego da se može napraviti i od drugog samoniklog bilja. Za mene je kopriva zaista posebna, "starinska" biljka i podsjeća me na djetinjstvo. Jako je zdrava, a jelu dodaje herbalne i zemljane note. Budući da sam za potrebe festivala morala opskrbiti 10 kg svježih izdanaka mlade koprive - možete samo zamisliti koliko je to zapravo luda ideja. Danas s ponosom mogu reći da je publika probala pesto koji sadrži koprivu iz raznih dijelova regije – iz Međimurja, Banovine i Zagreba, preko Like pa sve do Blidinja. Pravi dokaz da nas hrana zaista povezuje!

Slatko od dunje proizvod je koji je kod nas pravi izazov pronaći jer ga se gotovo nigdje ne može kupiti. To su nekada pripremale naše mame i bake, u jesen kada sazrijeva dunja. Uz naporan rad i to sam uspjela, sve kako bi publika mogla probati slatku kombinaciju koja prirodno odlično paše uz meso poput janjetine.

Foto: Bljesak.info / Pura Statkica

Bljesak.info: Veliku pozornost privukla je i "Pura Slatkica". Kako je nastala ideja da se jedno tako tradicionalno jelo pretvori u desert?

Prva verzija deserta nastala je tijekom jednom MasterChef izazova, a kasnije sam ju doradila. Reakcije su fantastične i publika se vraćala po više porcija. Bila je čak jedna cura koja je rekla da je u 4 dana festivala pojela 7 porcija Pure Slatkice! Kroz nju spajam neočekivane namirnice za desert (puru, cvjetaču, sir), s dobro poznatim okusima vanilije, citrusa, maka i oraha i vjerujem da je to publika prepoznala. 

Bljesak.info: Bananakruv je već postao jedan od vaših najprepoznatljivijih recepata. Može li upravo on postati proizvod po kojem će vas ljudi prepoznavati i izvan festivala?

To mi je želja i moj sljedeći fokus.

Bljesak.info: Koliko vam je važno da kroz moderna jela promovirate lokalne namirnice i bogatu hercegovačku gastronomsku baštinu?

Jako mi je važna izvornost namirnica. Na ovim područjima imamo pregršt  visokokvalitetnih namirnica prema kojima se moramo odnositi s poštovanjem i  onom “manje je više”. Nismo ni svjesni koliko smo zapravo bogati time što živimo u ovom  dijelu svijeta, imamo pitku vodu i izvornu hranu. Dobra namirnica je 90% okusa. 

Bljesak.info: Nakon uspjeha na Street Food Festu, što prvo slijedi – novi festival, novi projekt ili možda mjesto na kojem će ljudi tijekom cijele godine moći kušati vaša jela?

Kod mene se stalno nešto kuha – i u doslovnom smislu i u prenesenom. Imam par projekata kroz koje se još želim prezentirati publici, ali to neka ostane tajna dok ne dođe vrijeme.  

Foto: PR / Antonija Rittuper: ''Najveća nagrada nije prvo mjesto, nego kada se ljudi vraćaju po još jedan zalogaj''

Dizajn, estetika i tanjur

Bljesak.info: Po struci ste grafička dizajnerica. Koliko vam dizajnerski način razmišljanja pomaže u stvaranju novih jela?

Dizajnerska pozadina i dugogodišnji rad u IT sektoru snažno utječu na način na koji pristupam kuhanju. Zapravo, dizajn i gastronomija imaju puno više zajedničkog nego što se na prvi pogled čini. Svako jelo za mene počinje dobrom pričom i idejom, zatim slijedi razrada tehnike i same izvedbe, nakon čega dolazi prezentacija na tanjuru. No, ono najvažnije ipak je strast. Vjerujem da se ljubav prema onome što radite uvijek osjeti, bilo da netko gleda dizajn ili kuša jelo. Ako na kraju uspijem izmamiti osmijeh i probuditi emociju kod osobe koja kuša moje jelo, onda znam da sam napravila dobar posao.

Bljesak.info: Što vam je važnije kada gost prvi put ugleda tanjur – da ga osvoji izgled ili okus?

Okus je uvijek najvažniji i presudan, ali dobar vizualni dojam također smatram neophodnim. Prvi kontakt s hranom je upravo onaj vizualni i zato tanjur mora izgledati privlačno. 

Bljesak.info: Koliko često recept ostane samo polazište, a ostatak prepustite intuiciji i kreativnosti?

Moje kuhanje je čista improvizacija. Recept mi služi samo kao smjernica, a ostatak prepuštam osjećaju. Osim kada su u pitanju jako velike količine, pa i ja sama moram donekle pratiti normative. 

Život izvan kuhinje

Bljesak.info: Suprug vam je velika podrška. Koliko znači imati nekoga tko vjeruje u vaše ideje i prati vas na ovom putu?

Bez njegove podrške ne bih ništa od ovoga ostvarila. Oduvijek sam znala da mi je upravo on najveća podrška, ali sa svakim novim projektom, on kroz svoju pomoć pokazuje da vjeruje u moje snove, nekada i više od mene.  

Bljesak.info: Kako izgleda jedan sasvim običan dan Antonije Rittuper kada nema snimanja, festivala ni javnih događanja?

Rijetki su dani u kojima ne kuham ili ne radim ništa, a kada se to dogodi, pokušavam što više odmarati, najčešće kroz šetnju prirodom ili neku zanimljivu seriju ili film.  

Što slijedi?

Bljesak.info: Vidite li se jednog dana kao vlasnica restorana, bistroa ili možda kreativnog kulinarskog studija?

Restoran trenutno ne, ali kulinarski studio zvuči jako kul!  

Bljesak.info: Postoji li chef s kojim biste barem jedan dan voljeli dijeliti kuhinju?

Massimo Bottura! Sviđa mi se njegov pristup kuhanju koji kaže da to nije matematika, nego emocija. Za svoju kuhinju je rekao da je “tradicija u evoluciji”, gdje povijest ne služi za nostalgiju, već kao temelj za stvaranje budućnosti i to je stil u kojem se i ja vidim.

Bljesak.info: Kada biste danas mogli zamisliti Antoniju za pet godina, gdje biste voljeli da bude?

Tko to zna! U jednoj godini se karijera snažno zaokrene, a kamoli za 5… :)  

Brzi krug za kraj

Omiljena namirnica?

Trenutno lubenica.

Jelo koje nikada ne odbijate?

Janjetinu.

Kava ili čaj?

Oboje.

Slatko ili slano?

Slano.

Kuhanje kod kuće ili restoran?

Kod kuće.

More ili planina?

Planina.

Jedna zemlja u koju biste otputovali samo zbog hrane?

Japan.

Koje biste jelo preporučili svakome tko prvi put dolazi u Hercegovinu?

Puru s lučinicom, uštipke, sir iz mišine i raštiku sa suhim mesom.

Dok razgovarate s Antonijom Rittuper, brzo postane jasno da joj kuhanje nije samo zanat ni hobi. Za nju je svaki tanjur priča, svaka namirnica uspomena, a svaki novi recept prilika da dio Hercegovine predstavi na drukčiji način. Ako je MasterChef bio početak, a Street Food Fest potvrda, čini se da ono najzanimljivije u njezinoj gastro priči tek slijedi ...