Sir s Blidinja ne treba reklamu: Kupci sami dolaze po njega

Blidinje je jedan od najznamenitijih prirodnih rezervata Bosne i Hercegovine. Nalazi se u u Hercegovini, u zoni visokih planina i obuhvaća područje planinskih masiva Vrana i Čvrsnice koje povezuje udolina Dugog polja, na čijem se južnom dijelu nalazi jezero Blidinje. Njegove granice formirale su kanjon rijeke Neretve na istoku, kanjon rijeke Doljanke na sjeveru, kanjon rijeke Drežanjke na jugu.

Dolazak suradnika iz projekta Native Breeds Project (AID 13094) u BiH uvijek nas razveseli, a tako je bilo i ovaj put, kada je uz Filippa i Natašu u posjetu našoj zemlji boravio i dr. Antonio Trani, stručnjak sa Sveučilišta u Bariju. Uz posjet laboratoriju Federalnog agromediteranskog zavoda, boravili su i na imanju proizvođača autohtonih proizvoda kako bi vidjeli cjelokupan tehnološki ciklus.

Kupci sami dolaze po sir

Prvo odlazimo na Bunu, gdje naši gosti od Dražane Palinić i ostalih kolega dobivaju sve potrebne informacije o opsegu poslova i ovlastima laboratorija, a fokus je stavljen na kontrolu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Potom ih vodimo prema Blidinju kod Dragana Ivankovića i njegove obitelji, koji drže ovce i krave te proizvode izvrsne sireve i održavaju planinu živom.

Kako rade, gosti su se imali priliku i sami uvjeriti. Dočekani su toplo i domaćinski, a na stolu su bili sirevi, uštipci i domaće vino.

Blidinje je jedan od najpoznatijih prirodnih rezervata Bosne i Hercegovine.

"Ovdje smo 35 godina i najstariji smo planinari. Što ste se ukočili", čudi se domaćin Ivanković te poziva posjetitelje da jedu, ali i pitaju sve što ih zanima.

Putnik namjernik postavlja pitanja vezana uz tehnologiju proizvodnje sira i način prodaje, a na upit gdje ga plasira i kojim restoranima, naš domaćin lakonski odgovara: "Nigdje! Kupci sami dolaze, ne možemo ga napraviti koliko ga možemo prodati."

"Vrhunski sir", komentira stručnjak, a to nije mala stvar kada to ocijeni čovjek iz zemlje u kojoj prave prava remek-djela od hrane.

Sve zalijevamo domaćim bijelim vinom koje višestruko uzvraća pažnju koju mu čovjek poklanja. I to brzo i snažno, tako da uskoro ne primjećuješ ništa drugo ni u sebi ni oko sebe osim njegovih zlatnih i zelenih vidika, sa slutnjom plavog i velikog južnog neba u daljini i povorkom obećanja od kojih se blažen osmijeh pojavljuje na licu.

Ostali bismo ovdje još, međutim, gosti imaju još mnogo toga vidjeti, a i domaćin mnogo toga obaviti. Na povratku susrećemo Draganovo stado, čuva ga pastir iz Zenice, mlad momak bistra pogleda i čvrsta stiska ruke, a pomažu mu hrvatski ovčari. Naši gosti upijaju sve ljepote ovoga kraja, Blidinjsko jezero između Vrana i Čvrsnice, a mi nastavljamo voziti duž Dugog polja prema skijaškoj stazi.

Prekrasna zemlja

Dan je prekrasan. Kako prilazimo restoranu, vidim kako gori podno Risovca i Malog Vilinca. Osjećam se nekako bespomoćno, nedavno sam sa svoja dva sina hodao podno ovoga vrha. U jednom trenutku pojavljuju se vatrogasci, pretpostavljamo da su dali koordinate za letjelice jer je teren prilično težak i nepristupačan.

Odjednom, kao grom iz vedra neba, pojavljuju se dva kanadera. Sretan sam kao dijete i srce mi je puno. To nisu piloti, to su sokolovi, kruže i "kao iz ruke" ispuštaju svoj spasonosni teret. Pomoć iz Hrvatske "troši" se na najbolji mogući način, pomislih. Ovako to rade profesionalci, milina ih je vidjeti! Svjedočiti kako se čini dobro i pomaže drugome ispunjava čovjeka. Vatra se smanjuje, ali čini mi se da nije do kraja ugašena.

Pozdravljamo se s Filippom i Natašom koji odlaze prema Sarajevu, dok Antonio ide s nama za Mostar. Vratit ću ga preko Bara kroz Karamanove klance, putem kojim su nekada išla stada iz Hercegovine na planinu, a mnogi su tu ostavili i svoje živote. Želim mu pokazati i dočarati težinu života kojim su ljudi nekada ovdje živjeli, a neki žive i danas.

Na putu prema klancima susrećemo krave i pokoje terensko vozilo. Antonio gleda kroz prozor i ne govori, šutimo svi u automobilu. Ispod nas je kanjon Drežanjke, penjemo se uz Vrda, neka naš gost vidi kako Neretva vijuga prema plavome moru.

Pred hotelom, kamo smo ga dovezli, od srca zahvaljuje na onome što je imao priliku vidjeti i doživjeti. Nadam se da će mu ova prekrasna zemlja ostati u najljepšem sjećanju, piše Agroklub.ba.