VIDEO | Nakon četiri desetljeća vratio se iz Švicarske: Ovdje dan traje duže

Nakon što je punih 41 godinu radio kao tokar u Švicarskoj, Franjo Mikulić vratio se u rodno selo Dužice prije 11 godina.  Sa svoje osamdeset i dvije godine u zaselku Smokinje uživa u mirovini sa suprugom.

Franjo je zanat izučio u Mostaru, a nakon odsluženja vojnog roka otišao je u Švicarsku 1968. godine.

Iističe kako se novac tamo mora pošteno zaraditi te da nitko ništa ne poklanja. Kako objašnjava za Glas Hercegovine, čovjek mora uložiti fizičku snagu i trud da bi zaradio plaću.

Odluka o povratku na rodnu grudu nije donesena preko noći, već je sazrijevala godinama. Mikulić priznaje kako iz sadašnje perspektive, kada bi mladi čovjek unaprijed znao što ga sve tamo čeka, možda i ne bi otišao u tuđinu.

U Smokinjama danas stalno živi tridesetak ljudi u 11 domaćinstava, no zajedništvo mještana u svakoj akciji izdvaja ovo mjesto od drugih. Za Glas Hercegovine navodi kako su zajedničkim snagama realizirali brojne projekte, od dovođenja vodovoda do trenutnog zidanja zida oko groblja i uređenja dječjeg igrališta.

Kao posebnu tradiciju ističe zajedničko kićenje bora za Božić, kao i paljenje svitnjaka i badnjaka, što smatra rijetkošću u današnjem vremenu.

U Švicarskoj su mu se najviše sviđali red, disciplina i poštivanje zakona, ali je za njega u Hercegovini život otvoreniji. Vratio se, kaže, jer ovdje dan traje duže i ima puno više druženja nego u inozemstvu.

Nakon povratka, Mikulić je staru obiteljsku štalu iz 1959. godine preuredio u konobu kako je ne bi porušio.

Danas u njoj čuva brojne starine koje većinom potječu od njegove obitelji, poput starog štednjaka, kredenca s početka šezdesetih, kutije za duhan svoga pokojnog oca, pegle na žar i gargaša za vunu.

Mlađim generacijama pojašnjava i čemu je služio stari kantar, napominjući da se njime najviše mjerio duhan, ali i telad i krmad.

Unatoč tome što je prije nekoliko dana navršio 82 godine, zdravlje ga i dalje odlično služi. Svako jutro ustaje u pola sedam, redovito vozi automobil, a sa suprugom održava baštu i imanje.

Na koncu, iz vlastite perspektive preporučuje našim ljudima u inozemstvu da se u mirovini ipak vrate u svoj rodni kraj ako im je to ikako moguće.